tvrtko pinjuh
Tvrtko Pinjuh
Za sliku i glinu
Postajem netko
godinama prije ovog izgubio sam svoj naglasak
godinama prije ovog izgubio sam nevinost
izgubio sam ljubav i blagost i još štošta.
dobio sam oštrinu i pakost, i veliki grad
i svoj mali beznačajni posao.
i danas sam napokon sretan.
Sanjaju li homoseksualci električne ovce?
mrzim tvoj smisao za glazbu, za ples
za sliku i glinu
mrzim tvoje odvratne gestikulacije
rukama
mrzim tvoj WC, tvoju rupu u zidu,
tvoj promiskuitet
i sve te tvoje boleštine
i krv i govno.
mrzim tvoj hod i držanje
tvoje cipele i remen, skladno odjeven
smisao za boje
osjećaje, suze i plač
i tvoj piskutavi glas,
tvoju odvratnu crnu kožu (gumu?)
i da, sve one priče o toleranciji i slobodi izbora
i stalne prosvjede protiv prosvjeda
prosvjeda
mrzim tvoj osmijeh i brk, i zub
i zlo mi je.
mrzim te pederčino.
Cestom
dugačka cesta, beskrajna cesta
i bijeli isprekidani trak.
užaren asfalt i suha trava,
isijavanje.
pogled u nebo;
plavo,
prozirnoplavo
i upeklo sunce.
majice slijepljene za tijelo slijepio sam se
za kožno sjedalo starog ford taunusa iz 1976.
kazetofon je riknuo.
vječito naborano čelo i potoci znoja
to sam ja.
jutros se nisam obrijao.
samo ja i cesta
putujemo na more.
Tvrtko Pinjuh, rođen u Varaždinu 1976. Srednju školu završio u Kutini. Apsolvent na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radi kao vatrogasac u zagrebačkom HNK. Sudjelovao na natječaju Goranova proljeća 2000. i ušao u uži izbor, ali na neobičan način taj podatak saznao tek prošle godine.
