tonita popović
Tonita Popović
Može li se pjesmom zatrudnjeti
rekla je
da će književnost
zamijeniti djetetom
može li se zamijeniti
jedna zaljubljenost drugom
i koliku prazninu ostavlja
za sobom
nenapisana pjesma
prazninu koja mene
ponekad proguta
objašnjavali su mi
da je pravo žene
da čeka dijete
sveto, neotuđivo
a ja se pitala
može li se pjesmom
zatrudnjeti
da i ja osjetim
porođajne muke
Kut gledanja
Prijatelje mu srećem
kako nose
građevinski materijal
i violončela
Pitam se
što mu govore o meni
dok u trgovini
mješovitom robom
iza ugla
gledaju u moja
gola ramena
Gledaju li oni mene
njegovim očima
ili me on promatra
njihovima
U najboljem sam svjetlu
sebe vidjela
kroz njega
The end
život nije film
život je mnogo
usporeniji, razvučeniji
i tiši…
neki kažu
bogatiji smislom
i puniji pogreškom
pasivno gurkanja naprijed
ne čini te
akcijskim junakom
tek zvijezdom u usponu,
svome, nezabilježenom…
poravnajte mi staze
vičeš Bogu pritajeno
al' zahvalan si ako ti zaustavi
suzu svakodnevno…
ovaj svijet je malen
za sva tvoja
očekivanja i strahove
u početku padaš
zastajkujući,
kasnije strmoglavice…
Ne primijeti se
bolesno osjetljiva
tvoje ušne resice podrhtavaju
oči sam razrogačila
vikala bih
moja skliskost u tvojim zjenama
to je nastrana potreba
dodira, ugriza
vječnost je tek povremena
ne prestaje sa grčevima
u naletu prožimanja
ošamari me makar zabludama
nek' utrnu zubi
čisto tjelesno…
