Almost Famous

2003 // 2004 // 2005 // 2006 // 2007 // 2008 // 2009 // 2010 // 2011 // 2012 // 2013 // 2014 // 2015 // 2016 // 2017

 

igor čumandra

Neka te pojede kit
ZAŠTO MI NISI POSLALA ŽUTU RAZGLEDNICU

 

pa sam morao jesti travu bez

podrške

I pisati po pločicama šestarom koji škripi

a sve brisati brusnim papirom

Neka te pojede kit

koji nasukan na obalu postaje sirena

i oskvrnut će ti čast s prvim ribarom

Razgibat ću mišiće

s oblacima kao karikama

i antenama kao trambulinom

A onda ću paziti da ne

ispadne magla iz korita

pod Mostom slobode


ZA SADA BEZ DOBRE PSOVKE

 

Te sam noći

preplivao Rio Grande

bježeći dragoj i Panchu Villi

od svoje bande

 

Svoju sam dragu

našao na štandu

Sljedeći put ja bježim u  Katmandu


VEĆ ĆU NEKAMO OTIĆI

 

Već ću nekamo otići

u trbuhu crnog bombardera

preko svih mogućih znakova

preko svih mogućih zrakova

 

Već ću nekamo otići

A sad me lijepo pusti

da spavam

s nosom duboko u jastuku

 

Udahni

I kao da me nema

za vječnost

A najviše za tebe


UMJETNO DISANJE ZA MRTVU KOBILU

 

Zapruđe, odvratno Zapruđe

i rijeka Sava kao posljednji izlaz

u koji bih se htio baciti

kad se nakon vatrometa vraćam sredstvima

javnog gradskog prijevoza

a u svakom kutu čuči Frano Mesopust

 

Koliko zelenila koje je zamjena za glazbu

Svoje rupice u glavi punim barutom

i šuštat ću zajedno sa orkestrima borovih iglica

Na kraju

ostaju cucki kojih je tu za ne vjerovati

I auti

između kojih su prolaznici koji paze gdje gaze


U PONOĆ TREBA TRČATI

 

Leš

Leži dolje na ulici

 

Tužnijeg mrtvog čovjeka

još nikada nisam vidio

a ti stežeš kišobran

i opravdanje činiš kragnom

Dok se meni oči vežu

s tom slikom

koja samu sebe briše

I još prije koju minutu

nismo ni znali

da sve ovo postoji

 

Okrugli je sat

i postaje nam jasno

da moramo bježati


U BIJELOJ SOBI

 

Crvena sestra mi se smije

A bijeli brat mi oblizuje ruke

I čokolada polako nestaje

Razglednice su preširoke,

Preširoke za oči

Uspomene i potpisi bez pluća

Ovaj grad nije dovoljno star

Da nas primi obojicu


TE NOĆI su zvijezde padale

u more

I gasile se

A meni je nešto lagano izmicalo iz ruku

I ružno ružno ružno

I ružno ružno ružno

Kad ti jedino društvo ostaju

mali dosadni komarci

A zvijezde su i dalje padale

u more

i gasile se

A nikog osim mene nije bilo da čuje

Ono tiho:

"Ksssssss"


TATOO

 

Tetovirani kao robijaši

kao ljudi sa slobodom u okomitoj ravnini

jer smo bili dovoljno glupi

da sami sebi budemo

i tužitelji

i suci

 

Pa porota

i nije imala neku potrebu

ne složiti se

s našom dugom vremenskom kaznom

 

Ne ponašamo se dobro

i znamo bezobrazno razgovarati

međusobno i sa stražarima

(kao da shvaćamo razliku)

 

A onda

iz mjehurića iskoči mali patuljak

prinoseći toplim dlanom

pomilovanje

na stone washed obraze

puneći kapilare srcima


Divne, bijele žene
STRAH OD SMRTI NIJE BANALNA ZAJEBANCIJA

 

Tišina mi se dere u uho

Kriči

A mali pijetao kukuriče mi iz grla

 

Uz pola litre konjaka i tonu brabonjaka

Život kao potkošulja

Pod kojom smrt kao znoj,

hladna mokraća u oblogu na vratu

 

Još mi se ne da

navući Sunce kao roletu preko svega

 

I skinuti facu

naglo kao flaster


SNAŽNO

 

To je bila moja

srčana ofanziva

 

Išao sam snažno

ramenima naprijed

 

Sve je bilo moje

I bilo je u redu

Dobre volje

ljubio sam sve

u mokra usta i mokre oči

 

Ulice su bile ravne

poredane jedna za drugom

i brze kao ja

 

I osvojio sam sve

Naglo

Srčanom ofenzivom


SEBASTIJAN se ljuti

boli ga glava

sigurno je nešto loše pojeo

Vadi prstima želudac

da ga Sunce suši

U rupu utrobe stavio je ključ

I već se osjeća bolje


SANJAM očiju upijenih u plafon

da sam vlasnik

velikog plavog srca

zaljubljen u sve divne, bijele žene

grube i posesivne

Što puno znaju i mogu,

a tako malo vole i osjećaju

Što te ubiju,

a prokurvaju se,

beštije,

prije nego ti se tijelo stigne ohladiti

A duša ode k bubnju

i obluci se skupljaju

pod kipom gle! Slobode

i

I otvara se drugi svijet kitova

gdje za njih nema boli

i gdje ne postoje žala

A u laguni Venera

i u ustima oaza

dok ruke od marcipana

nose vremenu dar


REFLEKS u koljenu me izdaje

i po svoj će prilici

cipela jednom završiti u ustima

 

Radije zbogom

nego možda

 

Nikada više bilo jednom

kao završetak priče


RASTOPLJENA DRAGA

 

Napola je od stakla,

a drugu polovicu uopće nema

i skriva ju ispred kišobrana

Dok skidam gaćice i pokrivam je

selotejpom da ne uvene

u kadi

Gdje ću prirediti zabavu svojoj maloj

Grundig barakudi

Koju hranim šećernim mrvicama

da mi se kasnije lijepo namjesti na vilicu,

ali mi se čeljust rastočila prije vremena

i gromobran mi viri iz usta

Tješi me to što ionako znam da je bila kurva


RAJSNEDLI

 

Tuga, kao sestrica,

uvukla mi se pod poplun,

I počeo je incest

Ruka pod spavaćicom

Spol/Seks po utrobu

Kapci pod vedro nebo

I spremio sam maloj maternicu u zimnicu

I spustila mi mala savjest na poledicu

 

Dva gladna tijela

Izlizana pazuha

Rekord do rekorda

do zore očnjaka


PUKNUTI PROZOR

 

Jedan čovjek

cijeli dan

gleda video snimke boksa

čita pornografiju

ili najjeftinije stripove

Živi od socijalne pomoći

ima psa

i bolove u trbuhu

Bilda

i spava

A kada to radi

žena i djeca moraju van iz kuće

jer mu treba mir

I čudim se otkuda mu

smisao za humor


Peting, travarica i walkman
POPIJEM TABLETU

i u mom tijelu

dođe do male eksplozije atomske bombe

 

Polako oksidiram

I tirkizna boja

hvata mi se po laktovima

 

Popijem tabletu,

prestane škripanje

i bezbolno puštam ruke niz oluju


PODNE

 

JUČER SU MI posjekli moje drvo

a ja sam morao držati ruke uz tijelo,

jer sam se tu igrao kao

mali

Dok me mama ne bi pozvala na ručak

I dok bih uz tanjur mislio

o odmoru ratnika

I, stvarno, zašto je u mojem djetinjstvu

uvijek bilo lijepo vrijeme

Fotografije mi govore manje

od ponekih stvari koje sam uspio sačuvati

 

Sjećam se kad smo

posljednji put u skrovištu

od grmlja i kartona

povjerili tajnu

I neki od tih ljudi

više nisu tu

I tajna će zauvijek ostati sačuvana


PETING, TRAVARICA I WALKMAN

 

U carstvu seksa, droge i rokenrola

nema mjesta za mali krevetić i poplunčić,

nema mjesta za malog Tintilinića

da odmori kosti poslije teškog rudnika

Milijarde golih žena proluftanih vena iz dalekih plemena

pukle mi u glavu od nosa, preko tjemena do ramena

i prljavih pelena, a trava zelena

 

Oh, tek je podne i kornjače su plodne

mornarima pušite i ugled mi rušite

preko polaroida od zida do zida,

i Zidani je most, a ja sam kost

 

Ja sam bio šef, a ti moja Jazovka

evo ti malo štakomora sa svih sedam

(noćnih) mora,

pa sad imam vremena

za prazninu unutar remena

 

I pišam ti u usta, slina ti je gusta

uzmi malu vješalicu, rasporedi sve na licu

bačva je tamo, a žica je tu

i kao salamu u tebe ću pustiti galamu

 

Probaj malo auspuha, jer si došla s propuha,

na početku ovog stoljeća tko se bolje osjeća?

Jer dok sam ja zvono, ti si samo uže


PATULJCI PADAJU

 

Otkidaš me

i odbijaš

bez gledanja

 

Stojiš iznad mene

dok ti guram ruke po haljinu

 

Ne vidim te i znam gdje si

 

Samujem izvan dodira

tvojih ruku

i slušam

 

Stavljaš mi glavu

na svoja prsa

i prstima prisvajaš kosu

 

S mog balkona

ti i tvoji patuljci

htjeli bi u nebo

a ja te još uvijek

ne mogu pustiti


OVO JE PAKAO

ali je najstvarniji od svih

pa zato i najbolji

I obećanja vrijede

u svim smjerovima

a tu i nježnost boli

Kamenje se samo skuplja

u spomenik

dok vjetar griješi

jer je čamac usidren

duboko u zemlji

pa se stvari mogu tek slučajem

pomaknuti


OPET SE PITAM

 

Dok pričam sa šalicom

koja ne može imati svoj talog,

kao neke žene

I ljudi kojima tlo pod nogama

izmiče još kod glave

Što sad rade sve one sličice

i jesu li nadživjele motive


***

 

Nikada Igora Čumandru neću mijenjati

kao naknadu za tuđu sreću

 

Tanki život

ne može biti tuđe bunjenje

 

I ovo je

Bog i bogme

moja rijeka

i moj grad

oko mojih mostova

 

Sve do slučajnog osmijeha

i bolje priče

Svi će ovi prozori čuvati

moje tajne


NAĐI TIŠINU IZMEĐU MOJIH UŠIJU

 

Nađi tišinu između mojih ušiju

jer na tom prostoru nećeš pronaći

ništa pametnije

 

Ne traži se tamo

gdje te nikada nije ni bilo

 

U moj vlažni, vrući svemir

u mojoj fantastičnoj glavi

postavit ćemo satelite

 

I tonuti

u toplu, toplu, toplu

tišinu između mojih ušiju

 

 

Izbor iz knjige pjesama Igora Čumandre Trbuh crnog bombardera.

Knjiga će izaći u izdanju Naklade MD (Biblioteka Quorum) u listopadu 2004. godine.