edo popović
Edo Popović
Plesačica iz Blue Bara
(ulomak)
18. Dan kad je murjacima zatajio Zippo
I dogodilo se tako da je naš pajtos Čolak Đorđe morao hitno na službeni put.
Kamo?
Ne zna se.
Kad će se vratiti?
Pojma se nema.
Nikome se nije javio, ni riječi o tome rekao.
Ispario.
Murjaci upali u njegov ured, kad tamo – Đoleta naja. Ljudi došli s nalogom, u uredovno vrijeme, obrijani, počešljani, našpricani onim dinamičnim i neodoljivim dezodoransom, podrezanih noktiju, uglancanih cipela i sve to, pa ne hapsite svaki dan patriota A-klase, a kad tamo...
Stvarno glup osjećaj. Kao kad vas na kladionici zezne siguran par. Ili vam zataji Zippo upaljač. Tako i ti murjaci, osjećali su se jadno. A još kad se ista scena ponovila u Đokinoj vili gore na Tuškancu, to ih je stvarno najdublje povrijedilo. Oni su ostali bez daha, pred tolikom neuljudnošću! Što taj tip misli tko je? Što on misli zašto su se oni ovako picnuli?
Na telki su javili da je Čolak zbrisao jer je protiv njega pokrenuta istraga čije detalje policija zasad ne želi otkrivati. Glasnogovornica murje je rekla da postoje indicije da se Čolak krije u Kecskemetu, Zaječaru ili Čartkovu, ali da će policija učiniti sve, i znate već kako to ide. Čolakov odvjetnik rekao je da ne zna ništa o istrazi, a da je njegov klijent na službenom putu u inozemstvu, i tko zna gdje, i tko zna kad?
U Libertasu je pisalo da je Čolak zbrisao jer mu je iz policije javljeno da dolaze po njega, a da je ključnu ulogu u razotkrivanju Čolakovih mutnih poslova imao znate već tko.
A Maks Herak je nazvao svog pajtosa generalviljuškara i rekao: Nisam, majke mi, novine lažu, znaš kakva je žuta štampa.
A generalmajka je rekao: Ne znam ja ništa.
A Herak je rekao: Ajmo se, pajto, nać na kavi da razjasnimo stvar.
A generalpajto je rekao: Kava je štetna, udara na srce.
A Herak je rekao: Nemoj tako, Mate, znaš da nisam cinko Đoleta.
A generalmate je rekao: Znam ja to, al ne znam jel to zna Đole, njemu objasni.
A Herak je rekao: Kako ću mu objasnit kad je zbrisao?
A genaralzbrisao mu je spustio slušalicu.
19. Eh, metropola, metropola... i gladna gomila u njoj
To popodne Folo i Žana sjedili su u jednom kafiću u južnom predgrađu metropole...
Eh, metropola, metropola... Fantazija, fantazmagorija, fantazma, figurica od ružičasto i plavo obojenog porculana na kaminu patera svih pajtosa, ako možete zamisliti tu sliku... On, s pahalicom u ruci, stoji ispred kamina; namršti se svaki put kad mu se učini da je neka čestica prašine, neka sjena, neka opasnost, neka sumnja pala na njegovu fantazmaguricu i paf – samo je opahne... Da.
I pričali su tamo u tom kafiću, murjak iz pakla i plesačica koja je upala u pakao... ne!, ne!... Blue Bar je samo rupa kakvih na ovom svijetu ima na stotine tisuća, i Žana je tu samo u prolazu, snalazi se do neke bolje prilike, a sad se pitala je li ovo s Folom poslovni ili privatni sastanak? I čekala je da Folo dade sastanku neki ton, da usmjeri razgovor u nekom određenom smjeru, umjesto ovog nabadanja općih mjesta... Je li gledala pomrčinu Mjeseca... Ne, radila je... Ah, da... A vi, jeste li je vi gledali... Zaspao sam uz televiziju... Nije ni čudo, ta televizija danas... Da, samo reklame... Horor... Gdje god se okreneš...
I onda je Folo usmjerio brod.
I... jeste li odlučili što ćete?, upitao je.
Kako to mislite?, upitala ga je.
Hoćete li i dalje ostati u onoj rupi, rekao je, ili ćete se maknuti odavde?
Zašto me to pitate?
Mogu vam srediti pasoš, rekao je.
I Žana je pomislila: bože, znala sam.
Pritom je pogledala Fola očima žene koja se pošteno nadobivala pasoša i domovnica. I Folo je ukopčao.
Ne bi išlo, rekao je hladno. Možda i nisam bogzna što, ali mi još uvijek ne treba ta vrsta pomoći.
I Žana se smela.
Premda, rekao je Folo, ne mogu reći da mi niste zanimljivi. Svašta mi je palo na pamet kad ste ono došli u ured. A naročito, nastavio je, kad sam vas vozio doma, malo je falilo da... hm... nešto poduzmem.
Da?, rekla je Žana. I zašto niste?
Folo je osjetio kako ispada iz tračnica.
Ne znam, rekao je. Starim...
Zašutio je gledajući nekamo iznad Žanine glave.
Što on hoće?, mislila je Žana.
Ali, vratio se u tračnice, ako vas još uvijek zanima hrvatski pasoš...
Zašto to činite?, upitala je.
Zato što me je volja, rekao je.
A jer su, kao što smo već rekli, ljudi nezasitni po pitanju raznih senzacija, a novine su tu da im utažuju glad, što je čudo ravno onom Nazarećaninovom kad je izveo onaj trik s ribama, samo što su danas na meniju ljudske nesreće, dok je gladna gomila ostala ista, gladna gomila vrlo je primitivan organizam, ne šljivi ona evoluciju i svejedno joj je što ždere, i sad je Gušter Čudotvorac šacao prelomljenu stranicu sutrašnjeg izdanja Libertasa.
RAT U PODZEMLJU
tijelo u lokvi dobre stare krvi na pločniku
Maks Herak, za kojeg se sumnja da je... ubijen je ... Policija vjeruje da je... I tako dalje, i tako dalje.
Na stranici je isto bilo o tome kako je netko sletio u provaliju, i kako je netko drugi namrtvo izudarao nekoga, a netko je počinio samoubojstvo, a tu su bila još i imena dobitnika nagradne igre, i reklama za energetsko piće, i onaj broj telefona kad ste tužni i usamljeni.... da...
Hrana.
