Almost Famous

2003 // 2004 // 2005 // 2006 // 2007 // 2008 // 2009 // 2010 // 2011 // 2012 // 2013 // 2014 // 2015 // 2016 // 2017

 

blaženka brlošić

BLAŽENKA BRLOŠIĆ

Blaženka Brlošić, rođena 1982. u Đakovu, gdje je završila osnovnu i srednju ekonomsku školu. Studentica 4. godine Filozofskog fakulteta u Osijeku (kroatistika). Dobitnica Rektorove nagrade za akademsku godinu 2002/2003. za seminar iz Starije hrvatske književnosti.


Drugi dio mozga dvadesetog stoljeća

Obrazloženje uz dodjelu nagrade Goran za mlade pjesnike Blaženki Brlošić

Premda bi se moglo, s obzirom na medijsko-nakladničku sliku suvremenog hrvatskog pjesništva, analogno naslovnoj sintagmi zbirke Nitko ne govori hrvatski, tvrditi kako nitko ne čita, a još manje kupuje knjige poezije, činjenica da još uvijek ima onih koji je pišu na svojevrstan način opravdava svrhovitost postojanja nagrade Goran za mlade pjesnike. Uvodeći na prostor hrvatske književnosti prve knjige mladih autora, ova nagrada - uz još postojeću, institucijski mlađu nagradu Studentskog centra - jedna je od rijetkih koja daje priliku i poticaj piscima početnicima čija se buduća spisateljska praksa nestrpljivo očekuje. Iako je na natječaj ove godine pristiglo znatno manje rukopisa nego proteklih godina, Odbor za nagradu (a da se pritom nije morao poistovjetiti s kriznim štabom) susreo se s vrlo kvalitetnim rukopisima, koje je pohvalio, a nagradu je naposljetku dodijelio Blaženki Brlošić za rukopis Mulholland, koji se isticao konceptualnom zrelošću, formalnom dorađenošću i osviještenim promišljanjem suvremenih kulturalnih formi, posebice filma. Tko je, dakle, ta nova cura čija se zbirka upravo upisuje u koordinate suvremenog hrvatskog pjesništva? Najbolji će odgovor možda ponuditi stih iz same zbirke: Od Lynchevih fragmenata krojena,/To je ta cura! Apostrofirajući film Mulholland Drive Davida Lyncha, semantička slojevitost ove zbirke u cijelosti je izgrađena u komunikaciji s navedenim filmom. Pritom se tekstualnost pjesme i tekstualnost Lyncheva filma na svojevrstan način ponašaju kao dvije rastopine u osmozi, miješajući se kroz tanku kožicu poetskog subjekta. Diskurzivni produkt ovakvog tekstualnog miješanja je osviještena kulturalna  interpretacija Lyncheva filma,  ali i kroz Lynchev film ostvarena hermeneutika poetskog subjekta. Preplećući ontološke razine filma i vlastite pozicije, lirski subjekt vrši svojevrsnu mulhollandizaciju poetskog teksta u kojem su rečenice nastradale u prometnoj nesreći ili sreći; priželjkujući u drugoj pjesmi da kratke rečenice postanu stvarnost, a ne oponašatelj filmskog prostora, naposljetku priznajući: Davidova je igra moja stihovana projekcija. Kao što i u filmskom prizoru noćnog kluba Silencio iskaz No hay banda (Ne postoji bend) predstavlja kulminativnu točku isprepletanja snovitog i realnog, problematizirajući sam odnos gledatelja i filma kao i pozicije Hollywooda kao mjesta simboličke proizvodnje snova, tako je u analognom tkanju tekstualnosti ove zbirke izvedeno problematiziranje isprepletenih ontoloških razina filmske citatnosti te poetskog subjekta i čitatelja, koji su ujedno i gledatelji. Preispisujući u poetskom rukopisu, uz Lynchev, i niz drugih filmskih citata, glumaca, glumica i reklama, diskurzivna gesta ove zbirke na simboličkoj razini tekstualne  premreženosti zapravo pretvara babilonsku biblioteku u videoteku. Govoreći o ovoj zbirci, koja, dakako, nije nepropusna od tradicije medijske senzibiliziranosti quorumaške generacije, nije, dakle, dovoljno samo naznačiti filmičnost postupka, intermedijalnost i sl., što je tek najuočljiviji element zapažen i perifernim vidom. Diskurzivni prostor ove poetske zbirke do grla je zašao u semantičku slojevitost jedne specifične redateljske poetike, potvrđujući svojim tekstualnim interesom kako je film, rekao bi Don DeLillo u romanu Names, više od umjetnosti dvadesetog stoljeća, on je drugi dio mozga dvadesetog stoljeća. (Maša Kolanović)

* * *

Prosudbena komisija (Maša Kolanović, Kemal Mujičić i Miroslav Mićanović) donijela je odluku da se nagrada Goran za mlade pjesnike dodijeli pjesnikinji Blaženki Brlošić. Na ovogodišnji natječaj prispjelo je 56 rukopisa. Žiri je posebno izdvojio rukopise Minele Dizdar, Steve Đuraškovića, Martine Globočnik, Ive Malenica, Dubravka Mihanovića, Tvrtka Pinjuha, Maria Surjaka, Marka Štromajera i Marijane Šutić.


Blaženka Brlošić

Mulholland

 

2590

 

Ovo nije natjecanje!

This is the girl!

Betty/Diane

Rita/Camilla

Od Lynchevih fragmenata krojena,

To je ta cura!

Sjedim pred platnom, plavim…

kino dvorana

kazalište u kazalištu

i Silencio gdje Crying u dva ujutro

iz kreveta diže, zar bitno je

što viagru koriste Hrvati?!

2590, gdje je zvonce goveda iz štale…

 

 

Na broju 17

 

Postoji kočija.

David me izvozao tri do četiri puta,

ipak mi je truplo ostavio u stanu

broj 12…

– Vlado, popni se ti!

– Žuri, Vlado!

Što sutra ostat će od diplome

kada snovi ostanu snovi,

a rečenice nastradale u prometnoj nesreći

ili sreći, je li potrebno da čak

jedan do dva puta naslov spomenem dok

gradim strukturu pjesme

na broju 17?!

 

 

Mulholland okomito, Drive vodoravno

 

Mislim o klokanu boksaču

U Park Hotelu kod Cookia odsjela

Lagala o novcu, o ključu, o Davidu

Hodala s Ritom do tete Ruth

Otkidala golubovima mrvice

Ležala sa skitnicama da bih

Lizati naučila slogove

Analogno s Edovom crnom knjigom

Nešto me gadno ugrizlo dok sam

Drive gutala okomito i vodoravno

 

 

Gluma je reakcija

 

Ja sam frakcija,

Croatian-english

Wally Brown je bio jedan lik

Na likovnoj umjetnosti mijenjale su se slike

Uzela sam malo boje i zareza

Velikih slova i podigla subjekte

Predikat je bio na kistu

Priložila oznake i pobjegla suvremenom

Englesko-hrvatski

 

 

Oštećeni film

 

Uživaš li,

krvoločno ispijajući posljednje otkucaje noćnog

maratona?!

Naslonjen na crne vlasi umjetnih boja

grozničavo tražiš dim u klaunovim očima,

skidajući vosak s izgorjelog lica

posramljen osjećajem bola,

a ja obuzeta paničnim Vriskom

u nastavcima…

Ljubomorno izgovaram molitvu,

trgajući bolesne suze

i zatim očaj bacam s petog kata kroz balkon.

Gušiš li se,

u oznojenoj, pamučnoj majici

koja prekriva plodno tlo zaraženih livada?!

Igraš li na privlačne boje mokrih pločica?

Stepenasto imam temperaturu

i padam lagano na 36 minuta poslije ponoći.

Preklinjem te, prestani voljeti brzine,

Brzi i žestoki podižu adrenalin!

Dodiruješ kratke mjesečeve zdjelice

i pokušavaš zaroniti u Clintovu Mističnu rijeku.

Kazaljke tjeskobno snimaju zadnji kadar

krvavih,

osakaćenih i ružnih rijeci…

počinješ teatralno zavoditi nevine ruke

jednog uplašenog djeteta

i time tvoj film gubi ekskluzivno pravo na ljubav,

tu potrošenu i oštećenu stvarnost, Lolita!

 

 

Osobna imena

 

Montaža kadrova nije gotova,

galerija je zatvorena zbog gospodina

koji ne može svojom veličinom stati u uskokutni

objektiv!

135mm i njegovo će ime zauvijek biti na koricama

svakog bestsellera u Hrvatskoj.

Koristim panoramu i volim dramsku izražajnost na djelu.

Autorov je kadar njegov izbor,

a sve zbog bijedne Partije šaha koja se odigrala

1922.

 

 

Laura

 

Oprostite, koliko su kokice?

Idemo u kino, Ivice!

– Zapalio se jedan fakultet –

Morala sam pogledati kroz dim

Ivice, opet si se igrao s vatrenim oružjem?!

Kill Bill, nije tvoj život pakleni šund

Koliko je od sumraka do zore

Ako sam sat vremena pila bloody minute

Voliš me više od maslinovog ulja

Na upaljaču je tvoj otisak.

Ivice, bila sam žena,

jahala sam noćne Jupiterove hijene,

našao me kritičar oštrih trepavica.