simo mraović
11
Joj što volim piti votku.
Ubijem se ko svinja.
Ko vepar.
Rokćem ispod stola.
Pokazujem kitu naokolo.
Srećom svi su oko mene pijani.
Isto su se ubili ko svinje.
Pa kad vide moju kitu.
Nazdravljaju.
Nazdravljaju.
I cerekaju se.
Sretni su jer se sutra.
Neće ničega sjećati.
Blažen bio.
Noćni klub Limb.
12
Kažu znanstvenici.
Da su vrijeme i prostor beskonačni.
I da nikada neće prestati postojati.
Iako beskonačnost nitko ne može pojmiti.
Također, kažu znanstvenici.
Da posjeduju snimke.
Na kojima se sudaraju dvije galaksije.
Naša Mliječna staza, o lijepa li imena.
I susjedna Andromeda.
Također će se, kažu.
Sudariti za 4 milijarde godina.
Mislim.
Naša i susjedna galaksija.
Gledam u šalicu iz koje sam.
Maločas pojeo sladoled.
Ipak, polako i neumitno.
Odlazi sve kvragu.
Kažu znanstvenici.
24
Gmund je na 740 metara nadmorske visine.
Prvih sam dana spavao i po noći i po danu.
To je od našeg zraka, rekli su mi.
Onda sam dobio strašan apetit.
Još više sam spavao.
I još više sam jeo.
To je od naše vode, rekli su mi.
Onda je došao Uskrs.
Probudio sam se.
Padala je kiša.
Nisam bio gladan.
Nisam bio žedan.
Bio sam posve sam.
Nazvao sam djevojku.
Koja mi je dala nogu.
I sad živi u mojem stanu.
Ali nije bila doma.
Složio sam malo špeka.
Malo starog luka.
Jedno kuhano jaje.
I legnuo u krevet.
Teška mi je ova nadmorska visina.
A zrak je previše čist i rijedak.
25
Kad sam sreo velikog pjesnika.
Prije pet godina u pothodniku.
Jer pothodnik je mjesto.
Na kojem ćete sresti.
Sve ljude koje trebate.
I sve ljude koje ne trebate.
Rekao mi je: Vi sličite na propast.
Zatečen sam progutao slinu.
Umjesto da pljunem.
Pogledam ga u oči.
Vidim, ne laže.
A osmijeh na njegovu licu.
Odavao je nadmoć.
Nekoliko mjeseci kasnije.
Potukli smo se u Ribnjaku.
Još sam ga nekoliko puta.
Vidio u pothodniku.
Vidio je i on mene.
Iako je gledao na drugu stranu.
Njegovo proročanstvo se ostvarilo.
I više mu nisam bio potreban.
Uvijek se pitam.
Da li je on zbog toga sretniji.
Ili mu je još gore nego meni.
27
Cijeli Zagreb zna.
Da smo djevojka i ja.
Prekinuli našu vezu.
I cijela Hrvatska.
I ovdje u Gmundu to znaju.
I u cijeloj Austriji.
Evo baš se javio Peter Turini.
I Walter Marija Stojan.
I Sead Muhamedagić.
Svi kažu da im je jako žao.
Posebno su me ganule.
Dubravka Ugrešić.
Tatjana Gromača.
I Irena Vrkljan.
Stvarno ne bi bio red sad.
Da opet prohodamo.
Ali bivša djevojka je rekla.
Da bismo možda trebali sve zeznuti.
Makar na sedam dana.
Stislo me nešto u grudima.
A onda je poklopila slušalicu.
28
Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni na.
Omalovažavanje.
Vrijeđanje.
Prezir.
Mržnju.
Ljubomoru.
I impotenciju.
Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni na.
Promiskuitet.
Alkohol.
Drogu.
Brzu hranu.
I nemiran san.
Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni.
Uzalud.
29
Krijem se ovdje u Gmundu.
Kao ratni zločinac.
Ne javljam se na telefon.
Ako netko zvoni na vrata.
Ne otvaram vrata.
Ne izlazim van iz drvene kuće.
Sjedim za stolom.
Ispod prozora.
I tonem u duboku depresiju.
Tonem u ponore pakla.
I u lijepu našu.
Tonem 80.000 milja ispod mora.
Makar ovdje nema mora.
Tonem u duboku depresiju.
A tamo anđeli puštaju.
Starinsku filmsku glazbu.
Ne biste vjerovali, dragi građani.
Kakva mi je to utjeha bila.
Kad sam dotaknuo dno.
31
Kad je Konstantin Kavafi.
Vodio ljubav sa svojim dečkom.
Iznad Alexandrije niotkuda.
Stvorila se ptica Fenix.
Kad je Charles Baudelaire.
Vodio ljubav sa svojim dečkom.
Iznad Pariza niotkuda.
Stvorila se ptica Fenix.
I jedan i drugi su se pritom.
Nadimili hašiša.
Pa prije nego što im se sfinkter zgrčio.
Bili su svjesni ljepote.
Iznad njihova grada.
I u njima samima.
Osim toga.
Nisu imali problema s impotencijom.
To su bili najnadareniji pjesnici.
Iskreno im zavidim.
Pogotovo na hašišu.
32
Da je ovo dobra poezija.
Ne bi nam bilo zabavno.
Sve o dobroj poeziji.
Objasnit će vam profesor.
Na Filozofskom fakultetu.
U Zagrebu.
Reći će vam ne kvarite oči.
Ne čitajte Mraovića.
Čitajte moje pjesme.
A kad mu je Milanja rekao.
Da će napisati negativnu kritiku.
Njegove zbirke pjesama.
Profesor je zavapio kolegi.
Nemojte profesore!
Molim vas!
Nemojte nikako!
34
Oprao sam veš u Gmundu.
Pa ga sušim nasred sobe bola.
Otišao bih na kraj svijeta.
Da imam vozački i kola.
Na vrata zvone.
Kristijan, Adolf i Hans.
Otvaram vrata mrk i tašt.
Oni se podlo cerekaju.
I odmotavaju crni plašt.
Kupili su mi onako od srca.
Gumenu damu na napuhavanje.
I sanduk dobrostojećeg piva.
Puštam drugove u potkrovlje.
Ako ni zbog čega drugog.
Popit ćemo sve te pive.
35
Sanjao sam, dragi Bože.
Kartamo nas dvojica.
U novom stanu.
U kojem stanuje.
I djevojka koja mi je.
Dala nogu.
Ti me pitaš do kada ću ja tako.
U stanu s djevojkom koja me ne voli.
A ja zurim u svoje karte.
Nemam ni jednog aduta.
Nemam ni asa.
Niti kralja.
I pogledam nemoćan u tvoje lice.
I vidim da ti vidiš.
Sve moje karte koje nemam.
I još mi postavljaš pitanja.
Na koja nemam odgovor.
A ona stoji naslonjena na vrata.
Obasjana safirima, smaragdima.
Dijamantima tako sitnim da se cakle.
I kao da me grije njena svjetlost.
I stišće me slatko u grlu.
Preslatko pa mi je malo muka.
A i karte mi ne idu.
36
Često mi Bog navraća.
Dok sam ovdje u Gmundu.
Jer je mirno.
Jer je tiho.
Groblje ispod moje kuće.
A i crkva je u blizini.
Pa kad god zazvoni.
Bog pogleda na svoj sat pa kaže.
Kasne.
Ili.
A.
Uranili su.
A dragi moji građani.
Kako lijep sat ima.
Ispruži on ruku.
I kao da na njoj nema ništa.
A onda kad pogledam na njegovo zapešće.
Gdje bi trebao biti sat.
Prvo zablista.
Nešto nalik malom vatrometu.
Potom se iskre prorijede.
I ostane malešan stup.
Iznad kojeg se digne malešno sunce.
Nema tu trika, napravica je orginalna.
I sjena malešnog stupa.
Pokaže točno vrijeme.
Sunašce tad padne.
Sve prekrije mrak.
I sat mu nestane s ruke.
37
Pitam dragog Boga, tako.
Da li je Isus Krist stvarno njegov sin.
A on kaže.
A nije mi kćerka.
Pitam ga da li je čitao.
Majstora i Margaritu od Bulgakova.
O da čitao sam, divna knjiga.
Pitam ga da li postoji život poslije smrti.
Kaže, saznat ćeš na vrijeme.
Pitam ga kako je to tehnički izveo s Marijom.
Bog se nasmješi, kaže, s ljubavlju.
Shvatio sam da je besmisleno.
Postavljati pitanja.
Čovjeku koji zna sve odgovore.
Šutjeli smo tako do zore.
Koji put smo se smješkali.
Koji put grohotom smijali.
Pred zoru ja sam zaspao.
A on je tiho otišao.
38
Ludim od samoće.
Ovdje u Gmundu.
Priđem prozoru.
I vidim.
Groblje svijetli u mraku.
Kao mali grad.
Dva je u noći.
I jedino sam ja budan.
Slušam lokalnu radio stanicu.
I čitam Mircea Eliadu:
«Po istim činima
zbog kojih neki ljudi
gore u Paklu
milijunima godina,
yogin stječe
svoj vječni spas».
Tad zatvorim knjigu.
Ugasim svjetlo.
I sjetim se one Ujevićeve.
Prije nego zaspim od samoće.
«Noćas se moje čelo žari
Noćas se moje vjeđe pote»
Budim se u pet ujutro.
Tako sam žedan.
Odvrnem slavinu nema vode.
Odem u kupaonicu nema vode.
Otvorim frižider.
Nema vina, nema mlijeka.
Zavirim u ormarić, nema soka.
Pogledam kroz prozor.
Sve gori.
42
Nazvao me Cena iz Zagreba.
Kaže da je na Cvjetnom trgu.
Sad prije pola sata.
Sreo moju bivšu djevojku.
A to je saznao tako.
Što mu je ona rekla da.
Nismo više zajedno.
Sad sam već ljut ko ris.
Na svetog Nikolu Teslu.
Njegove bezbrojne.
Električne eksperimente.
I sve mobilne i čvrste telefone.
Danas imamo to što imamo.
Informacije kruže naokolo.
Kao gladni predatori.
Pogotovo one koje ne želimo čuti.
A baš sam se ponadao.
Da možda nismo raskinuli definitivno.
Još je rekao Cena da se preselio.
U Zagreb iz Samobora.
I da se moramo vidjeti.
Čim se vratim doma.
Jer zna on kako je meni.
Isto tako je bilo njemu.
Prije godinu dana.
A i sestra mu je bila.
Tri dana u Zagrebu.
Pa se vratila u London.
46
Gledam taj kompjutor.
Znam da je ispred mene živi stvor.
O tome poetese i pjesnici.
Svakodnevno razgovaraju.
Inače volim pisati i rukom.
Iza kompjutora stanuje televizor.
On je prijenosnik uživo.
Svake važnije nogometne utakmice.
Koji put služi za gledanje filma.
Ili širenje trača.
Ipak, vjerujte, bolje je sjediti u birtiji.
Tu je i muzička linija.
Zavodljiva pičkica.
Obgrlila je televizor.
Zvučnicima sinusne snage.
I mnogobrojnim nosačima zvukova.
Koji se tope jedan po jedan.
U ovoj užarenoj ljetnoj noći.
Nakon derviških ljubavnih pjesama.
Puštam dalmatinske ljubavne pjesme.
Fado, te na koncu.
Ono što ti voliš.
Ventilator stoji u desnom kutu sobe.
Puše i vrti glavom lijevo-desno.
Pokazuje homoseksualne sklonosti.
Video ga obožava.
48
Nužno je predmnijevati.
Predmnijevam dakle jesam.
Dodirivanje nepoznatih područja.
Sveti je čin.
Stajanjem u redu.
Ponavljamo djela Božja.
Naš je život moguć.
Dok smo u milosti.
Izgubimo li ljubav.
Prema bližnjoj svojoj.
Život više nije moguć.
Kad se sruši sveti stup.
Sruši se naš svijet.
Umremo li na putu.
Prema zvijezdama.
Grad će opsjedati neprijatelji.
U more će se vratiti morska neman.
A brat će dignuti ruku na brata.
Uz pomoć svetih tajni.
Vratit ćemo se opet na Zemlju.
Istjerati neman iz mora.
Obraniti grad.
I nepoznata područja.
Dignuti stup.
I sagraditi kuću.
49
I pojavi se nebo.
U vrijeme udvaranja.
Golemu vodu učini bonacom.
Na obali gdje se valjamo.
Iz duboka sna u rano jutro.
Leži mrtav zmaj.
Oderali smo zelenu ljušturu sjekirama.
Drobom nahranili ribe.
Nabili ga na veliki ražanj.
I pekli ga ko vola.
I žene su hodočastile s brda.
Donijele su gomolj umjesto kruha.
I ribizle umjesto vina.
Gledale su u naše sjajne odore.
Dirale su nas po kosi.
Kad smo vatre upalili.
Da otjeramo noćne magle.
I hrabrimo se preskakanjem.
Izašao sam iz plesnog kola.
Sjeo sam na panj pokraj žeravice.
Žar je plamtio u mojim očima.
Sve počinje ispočetka.
A ja nemam više snage za ljubovanje.
Samo kosti imam za sviranje.
