Almost Famous

2003 // 2004 // 2005 // 2006 // 2007 // 2008 // 2009 // 2010 // 2011 // 2012 // 2013 // 2014 // 2015 // 2016 // 2017

 

tijana vukić

A6

zar i ja trebam postati

tako luda kao onaj koji

čita knjigu u autu dok čeka u redu nakon posla da bi došao kući,

sreo ukućane, pogledao ih da ne zaboravi s kim živi, i opet

se otisnuo na put u svom ogromnom A6 koji je više nego

perverzan, koji koristi kao krevet, kao fotelju, kao stolicu,

koji mu je utočište u svijetu prepunom automobila, koji mu je

jedino sredstvo za bijeg.

na kružnom se toku vrtimo u krug dok se izmjenjuju modeli, boje, ljudi sa žicama

oko vrata koji dižu ruke od volana i viču, objašnjavaju, svađaju se,

održavajući se na životu.

a djeca im rastu negdje s tetama u vrtiću, s mladim strankinjama

baby-sittericama koje su im u prikrajku mozga dok vrebaju trenutak da ih povale na brzinu, obećaju im brda i doline i daju preporuku svom kolegi s poslovnog sastanka.

a onda jednom godišnje u nekom egzotičnom kraju otežu umorne papke i glume najsretniju obitelj na svijetu, on s mislima na “tajnicu”, ona prisjećajući se “zamamna vrtlara 10 godina mlađeg”, pa se zagrle i nasmiju jedno drugom, da ne povjeruju svojim mislima.

a jadnici, ne poznaju se. nemaju pojma jesu li to isti oni ljudi među kojima dogodila se ljubav kad je nastao ovaj život koji ih čupka za haljine i poteže u more. i tako odmaraju, tako se začude kad shvate da im je možda moglo biti lijepo, ili da će im barem u sljedećem životu biti. kimnut će glavom, ispiti hladno piće kričave boje sa slamkom, ispružiti se na ležaljci sneno gledajući pravcem pučine i reći si: moglo je biti i gore.

 

 

Možda sex

nježno buđenje

ugodno tuširanje

doručak

odlazak posao

brzinski ručak na nogama

ti i tamo pogled

lijepa riječ

stisak ruku

posao posao

ružna riječ

ubitačna misao

brzinski predah

intermezzo na iglama

možda sex

rastanak odlazak

posao posao

posao posao

misli o “jednom kada ja...”

posao

umor premor

posao

nervoza

posao

mrak

kuća, drugi već spavaju,

prevrtanje nemirni snovi,

tijela na počinku,

buđenje uz ptičji pjev.

 

 

Slijepo me vodi mir

u područje sna,

uhvati me za ruku i

žena dođe i reče mi cvijeće

je tu za tebe.

pokraj nje plahtom žena na krevetu

pokrivena

iz auta izvlačim kupaći

i dva muškarca

svaki u svom smjeru prođu

a voda bistra žubori

kamenje sklisko upozorava

da bi ručna mogla popustiti

no i ako sam krenula

u smjeru kojeg znam

ne smeta mi što je sve drugačije

jedino Kinezi koji dolaze

izdaleka

pričaju nešto drugo.

 

 

Cirkus

u tišini

zabavlja neupućene gledatelje

koji ne znaju za bolje.

a glumci

paučinom natkriljen cirkus

čiste dahom

sve dok se ne pokvare,

a trajanje se zaustavi.

a prolaznici

puštaju korijenje

gurajući se

navijaju satove

i

kao sve je u redu.