alen galović
ZVIJEZDE
Brojna su svjetla na nebu.
Na nebu je čovjek tajnom obavijen,
na nebu je čovjekova kuća,
nebo je njegov dom.
Na nebu je čovjekovo more, galeb, sunce, kiša…
Nebo je blago, rijeka, luka…
Na nebu su zvjezdana vrata.
Kroz zvjezdana vrata
plava se planeta radosno smije.
Ja znadem: kroz zvjezdana vrata sjaju
u moju sobu gola tijela žena
LEDENA ŠUMA
nema izlaza iz ledene šume i nema putova u tmini;
Janko Polić Kamov: Ledeni blud
Na cesti više nikog nema.
Na mojoj ruci nježna žena snije.
Svud oko nas,
mirisna sniježi tišina.
Cesta nestaje u tmini.
Jedno nas dijete čeka iza šume.
Iza stabala je neki drugi svijet
PTICA
Sanjam da iz srebrne školjke izlazi dijete.
Spašeno, prestrašeno.
U snu je dijete nestalo,
progutano,
na morskom dnu se probudilo.
U noći se pojavilo
na obali.
Ne plači dijete:
vjetrovi se igraju, smiju.
Na njihovim će krilima opet izrasti ljeto!
S vjetrom je ptica doletjela.
Pjevala, odletjela.
Sunce nam se nasmijalo.
CRNI STARAC
Šuma.
U nepreglednu šumu odlazim.
Lišće njezino treperi, zeleni.
Tihe su njive
i livade su široke.
I magla se iznad rijeke diže.
Crni starac,
veliki šešir, crne, gumene čizme.
Crni, krupni konj.
Leđa prekrivena sivom tkaninom,
prašnjavi put.
Potom rijeka.
Starac vesla uz skelu.
Noć je.
DVA SRCA
Želim biti odjek iščezlih stvari!
Slike, glasovi, lica,
pogledi upućeni prema tijelu…
U njemu dva srca kucaju!
Sve žalosti u njima pohranjujem.
SREĆA
Što bih mogao uzeti od tvoje ljepote?
Svjetlost?
Svjetlost se rađa u tvom pogledu.
Oslobađam je iz zjenica
i radost hvatam s usana.
Iz tvoje kose kradem ljubav,
smijeh upijam kroz dlanove kojima te milujem!
Ti si moja tiha sreća.
NEMAŠ NIŠTA
Nemaš ništa.
Znala sam.
No, sâm mi je Bog rekao da ti se javim,
da ti se svakako javim.
A sada, bit ćeš glas
cijelim tijelom...
Lice zariveno u dlanove.
Da, reći ćeš:
Nemaš ništa.
Znala sam.
No, sâm mi je Bog rekao da ti se javim,
da ti se svakako javim.
Navečer ću pristupiti tvome krevetu.
Moje prigušeno disanje.
Dižeš se i odmičeš s čela kosu,
zajedno s riječima:
Nemaš ništa.
Znala sam.
No, sâm mi je Bog rekao da ti se javim,
da ti se svakako javim.
Da, kažem tiho,
dolazim, dolazim za nekoliko minuta,
Iznoseći svoju veliku plavu torbu...
Zbogom, reče mi kuća, zbogom,
sad ću te probuditi...
NIKAD NEĆEŠ BITI SRETAN
Nikad nećeš biti sretan.
To mi je od početka bilo jasno.
Ali uvijek ću te sanjati,
moliti se Bogu da budeš kraj mene.
Jednog ćeš jutra biti usamljena,
svijet će se preokrenuti u tvojoj glavi...
Prazan pogled, blijedo lice.
Skupiš malo snage i prozboriš:
Nikad nećeš biti sretan.
To mi je od početka bilo jasno.
Ali uvijek ću te sanjati,
moliti se Bogu da budeš kraj mene.
Hodamo uz jezero i gledamo ljude.
Crna se ptica igra koricom kruha.
Smiješ se,
pokazuješ mi prstom pticu,
progovaraš:
Nikad nećeš biti sretan.
To mi je od početka bilo jasno.
Ali uvijek ću te sanjati,
moliti se Bogu da budeš kraj mene.
Da, kažem tiho,
doći ću jednoga dana, doći…
Stavljam na ramena svoju veliku, plavu torbu...
Zbogom, reče mi ptica, zbogom,
sad ću te probuditi...
TVOJU VELIKU, VELIKU TIŠINU
Gladne su zvijeri pojele njen grob.
Htio sam ti ispričati onog dana
kad je na autobusnoj stanici progutala tablete
iz crne bočice.
Htio sam ti ispričati da su te zvijeri
stvarno postojale.
Strašne i nemoćne.
Kao novorođena djeca,
napuštena u mračnim kontejnerima za smeće.
Gladne su zvijeri pojele njen grob
i pola sata gledale u zemlju koja je letjela prema nebu...
Ha, mislit ćeš da je netko preorao tvoju livadu,
tvoju veliku, veliku tišinu...
ANĐELI
Volio bih sanjati s anđelima.
Ujutro će mi govoriti:
Nikad nećeš voljeti ženu koja brzo korača,
iskrivljenih cipela i krvave suknje.
Nakon nove zore
ispred nas će zasjesti mali isuseki,
koji pjevaju pobožne pjesme
i u kojima treperi nejasna sjena.
Kao fina prašina
na visokom tavanu bez prozora.
RUKE SAM PODIGAO PREMA NEBU
Ruke sam podigao prema nebu.
Plačem, ridajući.
Gledam gdje je nebo.
Gdje je nebo najsjajnije...
Pitam se:
Tko će me zaustaviti?
Pčele se vraćaju s cvjetnih livada.
Naše su duše košnice, med je u srcima…
SPAVANJE, USKRS
Ispred ogledala prolaze bučni gradovi.
Govore cestama:
Da, to su naša nova, ukleta tijela.
Telefonske govornice u bolničkom predvorju,
bijele plahte,
poštari...
Svećenik viče:
Sutra se smrt odriče svog privilegija!
Sutra smrt neće imati zadnju riječ nad životom!
Slušam. Uzbuđen i zapanjen.
U zrcalu se mijenjao moj lik...
Kako izgleda odijelo od devine dlake?
Kakva je okusa divlji med?
Odlazim zauvijek iz velike, hladne kuće...
MILOSRĐE NADVLADAVA ZAVIST
Idem gore stepenicama, do spavaćih soba.
Tamo je carstvo slika,
tamo su voćari donosili svježe voće.
Milosrđe nadvladava zavist...
Ulazim u dvoranu za vjenčanja,
sanjam još uvijek velika platna, obojeno staklo,
Kuću Sreće...
Na rukama imaš sivu prašinu...
Tražit ću te do smrti.
CRNI PSI
Donio sam crne ptice i crne pse u tvoje sjećanje,
donio sam crno cvijeće i dobio samoću,
strah i bijelu pjenu iz njuške bijesnog psa!
Pretvorio sam te u kamen.
Znam:
Htjela bi biti prošlost!
Htjela bi biti cvijeće!
Htjela bi biti vještica!
Pretvorila bi me u crnog psa.
UZALUD ME BUDIŠ
Uzalud me budiš.
Ja sam zauvijek ostala snivati
u poljima brnistre.
I ne remeti mi san,
tako mirisan i blag.
Sad ću te probuditi...
SJENE
Sjene su sve duže.
Čeka nas dug put.
Sjena sjenu rađa.
Zato i ja želim biti sjenina sjena.
Odraz nestvarnoga, obris nevidljivoga.
Ne plači dijete:
Past će mrak koji ozdravljuje,
mrak koji te čuva.
U hladnoj noći odani psi uz tebe dišu.
