Almost Famous

2003 // 2004 // 2005 // 2006 // 2007 // 2008 // 2009 // 2010 // 2011 // 2012 // 2013 // 2014 // 2015 // 2016 // 2017

 

slađan lipovac

Koliko je visok dimnjak

 

pitali smo se

Kuler Mirna

i ja i kako je

sagrađen je l' sastavljen

od komada ili su ga

odozdo zalijevali i koliko

je vremena trebalo da

naraste tolik gle

ima i svjetla da

se u njeg ne

spičkaju avioni govorio bi

Kuler

 

         to je bilo prilično

davno kad smo još bili

klinci i svaki smo

dan preskakali

jedno drugome preko

balkonskih ograda

 

                             ta nam je

ljubav prema

visinama ostala

i dosada i zato

kada se sretnemo u rijetkim

rupama između

radnih dana obavezno uzjašemo

naš moćni challenger i

letimo

 

         pod nama gube se u sive

betonske obrise utopljeni

prevareni ljudi i prevareni

ljubavnici i osmijesi ponuđeni

na džambo plakatima imenice

iz novinskih stupaca copy&paste

primjerci surove bijede

predgrađa i sredine

grada nemoć i neukus

nastranih poriva praćenja

i vođenja dnevne politike – svijet

u svojoj sveukupnosti

paranoja koje se umnogostručuju

eksponencijalnim jednadžbama

prirodnih zakona

 

                           što više

letimo to smo

i glasniji naježeni

od snage otvorenih

prostora

 

            ma ko vas

jebe urla

Kuler - on se

do danas nije o(t)pametio - ne

možete nam zagraditi

nebo (Mirna je

uvijek mirna ona

samo šuti i uživa)

izlazimo iz zone

satelita hladno je

ali više

nas nitko ne

može pratiti ispod

nas samo sukljaju plamenovi

i raspršuje se brz

proziran dim

 

***

 

spuštamo se obično

pred jutro prije nego se

probude prvi šljakeri vraćamo

dimnjak na mjesto malo

bubne pri ateriranju malo

se strese tlo dok se

razilazimo još uvijek

pod nogama osjećamo blago

podrhtavanje  grada

 

(ili to već

rondaju prvi mamurni

tramvaji)

 

OKO NAS ČISTA AMERIKA

 

- o njoj uvelike pišu suvremeni hrvatski pjesnici

- ali magla nalegla nad grad nije imala veze s onim što se događalo iza ugla

- kao ni s onim što smo mi mislili

- a što smo mi mislili?

- iz magle su izranjali džambo plakati s loše izvedenim photoshop osmijesima političara

- kroz medije su putovale njihove patetične predizborno izredigirane izjave

- što je neupućene moglo zbuniti

- jer  politički diskurs podrazumijeva jedino životinjske poredbe

- imperative nezamišljenih programa

- pretvorite ljude u kokoši

- preparirajte mlade zvijeri

- na mjesečini nek blistaju njihove ekstazi staklene oči

 

 

 

 

MAGLA/GLAMUR

 

magla se vukla iza

svakoga ugla

grada i suspregnula sve

nagle pokrete dok smo tromo

kuljali u krdima sve

nas je kao uboge

životinje sustigla

nezajažljiva marketinška

glad

i stali smo

gutati

svatko koliko mu je grlo

dopuštalo i svatko po dubini svog

džepa sve dok nisu počela

izranjati maglena svjetla

automobila postolja

nebodera a zatim i

vrhovi široke autostrade

džambo plakati izlozi

trgovina okićene jele

ukrasni pridjevi

i

na tren smo postali

i sretni

i kako smo gutali

tu čudnu smrznutu maglu

tako iz nje se počeo pomaljati

božićni hrvatski glamur

 

 

NA OSNOVU TV PRIJENOSA

 

kao da krademo svjetlost

očima a ustvari

pratimo davne odbljeske

savršeno iskonstruirana svemirska

vozila do marsa dovedena

savršenim proračunima ustvari

pokušajima i pogreškama kruže

njegovom pustom

površinom kažem pustom

zato da ne

požalim što nisam

argonaut ili fizičar nego ovo

ustvari pišem

tek iz treće

ruke na osnovu

tv prijenosa ako su svi

negdje gore a što još ja radim

ovdje misli si virtualni

pjesnik prije nego potone

u fotone

 

 

JA SAM MAG CRNIH KRONIKA

 

I.

iz vaših misli istjerujem

vragove pouzdano dajem efektne

naslove

brojevi

krv

i smrt

su svakako najkorisniji

 

zaboravite na tren

vlastite strahove uvijek

je nekome gore

no vama dođite na moje

stranice

zaboravite s(v)e 

 

 

II.

 

povoljno prodajem

bizarne smrti moje ime je

nevažno važno je

moje zanimanje baš kao i vaše

zanimanje važno je

da ja zbog njega

i postojim ja sam

dobroćudni vrač u elektronskom

plemenu nudim

vam virtualne

lijekove moje misli

kroz cyber space

plutaju baš radi

vas

 

 

 

GLASOVI U GLAVI POSLIJE ČITANJA KROŠNJE

 

3-najstice su stigle iz istočne njemačke

17-ice izrađuju ovdje

ulicom prolazi ponoćni tramvaj

 

 

 

IZMEĐU CRNIH I CRVENIH POLJA

 

i crveni dani izmiču

kontroli nepredvidiva je kolebljiva

kuglica ruskog ruleta

na kalendaru

 

nedjelja je vrijeme

je pomisliš da

se rastale digitalne

sekunde kao Dalijevu prodornost

 sjećanja i Ujevićeve smolave

ure

 

to je milina

koliko su oni imali

vremena oni su bili

potpuno različita vrsta tako

da ti je teško shvatiti

kako su živjeli

ti ljudi koji su

tek možda naslutili

brzinu kojom su (p)oklopljeni

tvoji crveno crni

dani koji paranoično izmiču

kontroli kao i ova

misao zapisana

stojećke za kuhinjskim

stolom prije nego

se rastopi šećer i zakipi

voda za ovu

jutarnju kavu

 

toliko preostane od psihoze

dnevnih rasporeda poslije te

na to podsjećaju šalice iscurjele

iz sadržaja - tvoja

digitalna sudoperska

freska

 

 

PARK

                        za DRIM tim

 

voljeli smo

dvorište i nov

posao i brze

kompove ali najviše

smo (djeca i mi i šetači

pasa)  od svega voljeli

park

mjesto na kom smo sjebani

na samome rubu i rijetko

kad nasmijani premda već

u tridesetima svaki dan

zamišljali kako ćemo

jednom

raditi samo poslove

koje volimo samo s ljudima

koje volimo s ljudima

koji nisu

sjebani koji su

baš kao i mi

(barem u tim rijetkim pauzama)

opušteni

 

 

NOĆ SE UKOPAVA

 

nad asfaltom se kovitla

sparina kobeljaju vlažna

tjelesa postrance se

probijaju rastaljenih očiju

ne gledaju ni

u što

 

dalje od širokih

autostrada gdje se rasplinjava

zujanje automobila iz parkova narasta

vika djece

 

noć se ukopava ispod

drveća pred ljetom u frontalnom

naletu a prije

nego zapahne

vjetar već je sasvim

deseto ljeto prije

nego još jednom duboko udahnemo

vruć zrak zaboravljamo ili ljude

ili njihova imena

 

prije nego

se opet u gužvi

sretnemo odrastaju

djeca nova

lica i nova

imena

 

 

 

Srpanj je

 

i kukuruzi su buktinje zelenila

kada ih potpiri vjetar

zašušte njihovi vatreni jezici

a zeleni plamen proguta

cijelu ravnicu

 

 

 

Zagreb – Dereza, 2004.