slađan lipovac
Koliko je visok dimnjak
pitali smo se
Kuler Mirna
i ja i kako je
sagrađen je l' sastavljen
od komada ili su ga
odozdo zalijevali i koliko
je vremena trebalo da
naraste tolik gle
ima i svjetla da
se u njeg ne
spičkaju avioni govorio bi
Kuler
to je bilo prilično
davno kad smo još bili
klinci i svaki smo
dan preskakali
jedno drugome preko
balkonskih ograda
ta nam je
ljubav prema
visinama ostala
i dosada i zato
kada se sretnemo u rijetkim
rupama između
radnih dana obavezno uzjašemo
naš moćni challenger i
letimo
pod nama gube se u sive
betonske obrise utopljeni
prevareni ljudi i prevareni
ljubavnici i osmijesi ponuđeni
na džambo plakatima imenice
iz novinskih stupaca copy&paste
primjerci surove bijede
predgrađa i sredine
grada nemoć i neukus
nastranih poriva praćenja
i vođenja dnevne politike – svijet
u svojoj sveukupnosti
paranoja koje se umnogostručuju
eksponencijalnim jednadžbama
prirodnih zakona
što više
letimo to smo
i glasniji naježeni
od snage otvorenih
prostora
ma ko vas
jebe urla
Kuler - on se
do danas nije o(t)pametio - ne
možete nam zagraditi
nebo (Mirna je
uvijek mirna ona
samo šuti i uživa)
izlazimo iz zone
satelita hladno je
ali više
nas nitko ne
može pratiti ispod
nas samo sukljaju plamenovi
i raspršuje se brz
proziran dim
***
spuštamo se obično
pred jutro prije nego se
probude prvi šljakeri vraćamo
dimnjak na mjesto malo
bubne pri ateriranju malo
se strese tlo dok se
razilazimo još uvijek
pod nogama osjećamo blago
podrhtavanje grada
(ili to već
rondaju prvi mamurni
tramvaji)
OKO NAS ČISTA AMERIKA
- o njoj uvelike pišu suvremeni hrvatski pjesnici
- ali magla nalegla nad grad nije imala veze s onim što se događalo iza ugla
- kao ni s onim što smo mi mislili
- a što smo mi mislili?
- iz magle su izranjali džambo plakati s loše izvedenim photoshop osmijesima političara
- kroz medije su putovale njihove patetične predizborno izredigirane izjave
- što je neupućene moglo zbuniti
- jer politički diskurs podrazumijeva jedino životinjske poredbe
- imperative nezamišljenih programa
- pretvorite ljude u kokoši
- preparirajte mlade zvijeri
- na mjesečini nek blistaju njihove ekstazi staklene oči
MAGLA/GLAMUR
magla se vukla iza
svakoga ugla
grada i suspregnula sve
nagle pokrete dok smo tromo
kuljali u krdima sve
nas je kao uboge
životinje sustigla
nezajažljiva marketinška
glad
i stali smo
gutati
svatko koliko mu je grlo
dopuštalo i svatko po dubini svog
džepa sve dok nisu počela
izranjati maglena svjetla
automobila postolja
nebodera a zatim i
vrhovi široke autostrade
džambo plakati izlozi
trgovina okićene jele
ukrasni pridjevi
i
na tren smo postali
i sretni
i kako smo gutali
tu čudnu smrznutu maglu
tako iz nje se počeo pomaljati
božićni hrvatski glamur
NA OSNOVU TV PRIJENOSA
kao da krademo svjetlost
očima a ustvari
pratimo davne odbljeske
savršeno iskonstruirana svemirska
vozila do marsa dovedena
savršenim proračunima ustvari
pokušajima i pogreškama kruže
njegovom pustom
površinom kažem pustom
zato da ne
požalim što nisam
argonaut ili fizičar nego ovo
ustvari pišem
tek iz treće
ruke na osnovu
tv prijenosa ako su svi
negdje gore a što još ja radim
ovdje misli si virtualni
pjesnik prije nego potone
u fotone
JA SAM MAG CRNIH KRONIKA
I.
iz vaših misli istjerujem
vragove pouzdano dajem efektne
naslove
brojevi
krv
i smrt
su svakako najkorisniji
zaboravite na tren
vlastite strahove uvijek
je nekome gore
no vama dođite na moje
stranice
zaboravite s(v)e
II.
povoljno prodajem
bizarne smrti moje ime je
nevažno važno je
moje zanimanje baš kao i vaše
zanimanje važno je
da ja zbog njega
i postojim ja sam
dobroćudni vrač u elektronskom
plemenu nudim
vam virtualne
lijekove moje misli
kroz cyber space
plutaju baš radi
vas
GLASOVI U GLAVI POSLIJE ČITANJA KROŠNJE
3-najstice su stigle iz istočne njemačke
17-ice izrađuju ovdje
ulicom prolazi ponoćni tramvaj
IZMEĐU CRNIH I CRVENIH POLJA
i crveni dani izmiču
kontroli nepredvidiva je kolebljiva
kuglica ruskog ruleta
na kalendaru
nedjelja je vrijeme
je pomisliš da
se rastale digitalne
sekunde kao Dalijevu prodornost
sjećanja i Ujevićeve smolave
ure
to je milina
koliko su oni imali
vremena oni su bili
potpuno različita vrsta tako
da ti je teško shvatiti
kako su živjeli
ti ljudi koji su
tek možda naslutili
brzinu kojom su (p)oklopljeni
tvoji crveno crni
dani koji paranoično izmiču
kontroli kao i ova
misao zapisana
stojećke za kuhinjskim
stolom prije nego
se rastopi šećer i zakipi
voda za ovu
jutarnju kavu
toliko preostane od psihoze
dnevnih rasporeda poslije te
na to podsjećaju šalice iscurjele
iz sadržaja - tvoja
digitalna sudoperska
freska
PARK
za DRIM tim
voljeli smo
dvorište i nov
posao i brze
kompove ali najviše
smo (djeca i mi i šetači
pasa) od svega voljeli
park
mjesto na kom smo sjebani
na samome rubu i rijetko
kad nasmijani premda već
u tridesetima svaki dan
zamišljali kako ćemo
jednom
raditi samo poslove
koje volimo samo s ljudima
koje volimo s ljudima
koji nisu
sjebani koji su
baš kao i mi
(barem u tim rijetkim pauzama)
opušteni
NOĆ SE UKOPAVA
nad asfaltom se kovitla
sparina kobeljaju vlažna
tjelesa postrance se
probijaju rastaljenih očiju
ne gledaju ni
u što
dalje od širokih
autostrada gdje se rasplinjava
zujanje automobila iz parkova narasta
vika djece
noć se ukopava ispod
drveća pred ljetom u frontalnom
naletu a prije
nego zapahne
vjetar već je sasvim
deseto ljeto prije
nego još jednom duboko udahnemo
vruć zrak zaboravljamo ili ljude
ili njihova imena
prije nego
se opet u gužvi
sretnemo odrastaju
djeca nova
lica i nova
imena
Srpanj je
i kukuruzi su buktinje zelenila
kada ih potpiri vjetar
zašušte njihovi vatreni jezici
a zeleni plamen proguta
cijelu ravnicu
Zagreb – Dereza, 2004.
