Almost Famous

Mnogo je toga u meni o čemu bih želio progovoriti. Propisati zapravo da bih prema svemu tome sačuvao zapisani stav. Bolesno? Bolesno Kafkijanski? Tko je zdrav? Bušman koji nije u prilici razboljeti se.

Da, ti misliš da imaš sve, jasno ti je i paziš na svoje misli. Lijepo si ih oblikovao, čak i pripremio na nepoznato a bio si i u teškim situacijama pa ćeš i o tome moći prozboriti, ljude savjetovati i svaku novu tešku situaciju lakše rješavati. A onda te zarobi skupina indijanaca (Natives!). Zavežu te za stup tako da ne možeš micati nogama, rukama ni vratom. Iznad glave ti se nalazi kanta puna vode probušena na dnu tako da ti na mjestu gdje se nos počinje odvajati od lica pada kap vode svake dvije sekunde. Nakon dvanaest sati dolaze po tebe. Hrane te i napajaju vodom. Zaspeš umoran za stolom. Zatim se budiš u mirnoj sobi i mirisnom krevetu. Čist, sit i odmoran. Zatim u sobu ulaze tri kurve različitih okusa. Nakon toga opet na stup. Ovaj put pustili su te da poludiš. Ajme. Što nemaš sreće, majmune s tim indijancima (Natives!).

Determiniranost, institucije, djeca i vrijeme. Zarobili ste vrijeme u satove a zatim determiniranu djecu poslali u institucije da se još malo doizdeterminiraju. „Ma nije valjda tako."- pomislih gledajući dječji crtež.

A onda... Nije bitno niti je stvar u tome što je učiteljica odabrala temu nego samo odabrani dječji crteži stoje na zidu školskog hodnika.

Proturječni ste i lažete. Kog se vraga čudite kad vam pijan razbijam prozore? Norme, vrijednosti i socijalizacija. Razbijem ti natripan pičku i zapalim benzinom farmu mrava koju držiš iznad kreveta.

Agresija. Da sam ti benzinom polio i zapalio pudlicu bio bih zločestiji nego sad kad sam ti spalio mrave. A to kaj ti je stradala pička to se već znalo desit'. To je kazna za laž putem agresije. Kao indijanci (Natives!). Skupila se škvadra i zatukla nekog dedu, popalila mu pare i zubalo iz vica. Zubalo iz vica a pare iz novčanika. Taj deda je moj dida. Škvadru ne znam a pare je trebo' dat meni da bi ih ja dao curi koja mi je isfurala šest bombona a ona da ih da tipu koji ih da sve tipu koji ih puno da tipu koji ih odfura sa škvadrom koja mi je iscipelarila dedu u banku. Moj dida je te novce ukrao iz dućana kad je žena išla u skladište po goveđi gulaš od tristo grama. Ta žena prodavačica ima i part time job. Pogađaš već, naravno. Ona je kurva. Hodam sa njenom kćerkom a nju kad imam para. To mi je o.k. jer se osjećam 'ko Dustin Hoffman u Diplomcu. Kad mama moje cure i ja sa namjerom uživanja činimo trenje spolnih organa ja si pustim Mrs Robinson od mama i tata. Ja sam prosvirao sebi mozak pa ja nastavljam priču. Nadam se da kužiš. Uglavnom, ja ne mogu pisati poput njega. Bez obzira što nalazi opravdanje za agresivno ponašanje on je svejedno agresivan.

Agresija sa razlogom. Da, svi imaju razlog za svoja djela, čak je i ono „bez razloga" upravo razlog. Prirodna uzročno-posljedična determiniranost. Mozak nam je toliko kržljav da više uopće nije upitno jesmo li se razvili od majmuna. Sada samo valja odlučiti hoćemo li se ponašati kao životinje. Ako to nisu odlučili umjesto tebe. Smislili prije tebe stup i kantu vode. Pustili te da poludiš. Leitmotiv: indijanci (Natives!). Ali shvativši determiniranost i institucije, vrijeme i djecu ti si odlučio pobrinuti se da se sagradi veliki zid na koji će se stavljati svi dječji crteži. Zbog toga je crtež tvoje kćeri stavljen u središte zida.

-Ana koji je tvoj?

-Sedmi u trećem redu.

-Ček. Jen, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam.

-Edoe, gdje je tvoj crtež?

-Vidiš onaj sav zeleni u četvrtom redu odozdola?

-Da.

-E, pa drugi lijevo od njega.

-Luna a gdje je tvoj crtež?

-U sredini.

-Aha.

Irena je zapalila joint na igralištu srednje al' je prije toga povukla i dvije lajne speeda jer je htjela reć okupljenima da joj je pun kurac toga kaj je Lunin crtež uvijek u sredini bio sam zato kaj je njen stari dao sagradit zid za crteže vješat'. Sportske cure s odbojke su to čule i rekle Ireni da je glupa narkomanka i da je zavidna pa su se pokefale. Onda je došla Luna sa dvije frednice koje su rekle da Luna najljepše crta i da zato sad je na Akademiji. „A ti Irena nisi jer si glupa narkomanka." Da nije pročitala ovaj tekst Luna bi živjela. Pročitavši ga, shvatila je svoju vlastitu uzročno-posljedičnu determiniranost i prosvirala si mozak. Sad je cijeli zid sa njenim crtežima a ostala djeca vješaju svoje na mali zid hodnika. I to samo oni odabrani.

Irena nije vratila pare tipovima koji su iscipelarili njegovog dedu. Svezali su je za stup. Škvadra. Onda im je našla pare. Nakon sedam godina na proputovanju kroz J. Ameriku zarobili su je indijanci (Natives!), svezali za stup i pustili da poludi. A ona nije mogla poludit' jer joj je isto prije sedam godina napravila škvadra kojoj nije vratila pare. Onda su je jednostavno pustili da umre od gladi. Naravno da se sjetila Isusa umirući tako na stupu od umora i izgladnjelosti.