Almost Famous

Alex (TBF)

ZAPAD IZ ZRAKA

Bila je to zabranjena ljubav. Nešto kao Romeo i Julija, samo puno drugačije i čudnije. Yufka i Shaft nisu bili iz zaraćenih obitelji. Nije tu bilo nekog davnog, neispranog zločina, a ni nekog krvnog duga. Jednostavno, Yufkin otac, Slavko Ibn Shahbaz, bio je gotovo potpuno poremećen čovjek, što je bila posljedica dugogodišnjeg rada na degustaciji nervnih otrova i inih psihoaktivnih sredstava, u eksperimentalnoj sekciji mjesne katedre za Metafiziku osvete i primijenjenog terora. Mada je završio tek osnovnu školu, njegova revnost i znanstveni duh bili su skučeni u sobama laboratorija, pa je posao donosio i kući, koju je, začudo, uvijek pronalazio u nizu identičnih koliba. Kako mu posao nije ostavljao previše slobodnog vremena, te mu je, općenito, bitno utjecao na subjektivni dojam prostora i vremena, i na sposobnost socijaliziranja, Slavko se nikad nije ženio. Yufku je pronašao jednog jutra na stolu, umotanu u novinski papir. Neobičan sadržaj smotuljka, kojeg je prethodnog dana donio iz obližnje mesnice, i za kojeg je pogrešno vjerovao da je amorfna masa koja podsjeća na mješanca nečeg smeđeg nepoznatog s nečim zelenim nepoznatim, i glasa se s “Hummmmmm!”, protumačio je kao posljedicu intervencije samoga Alaha. Yufka je tako Slavku postala više od kćeri. Ona je bila Božji dar, nešto suđeno i nezemaljsko. I mada je već u 10-oj godini imala sve fizičke i mentalne predispozicije, da joj se u jednoj običnoj splitskoj osnovnoj školi prikaže nadimci kao što su: Yufka glupka, Tupka, Tufka (asocijacija na tufinu - ustajali smrad), Njufka (zbog specifične, nesretne fizionomije lica), itd., ona je za Slavka bila savršena u svakom pogledu. Osim karmičkog, velik je utjecaj na takvo poimanje imala i trajna poremećenost njegovog perceptivnog aparata. Nitko nikad neće znati kako je Slavko zaista doživljavao Yufku. Njena nadnaravna iznimnost bila je razlog zbog kojeg ju je Slavko vezivao lancem za potpornu gredu unutar kolibe, kad god ne bi bio kod kuće, tako da je Yufkina sloboda iznosila sedam metara u radijusu (točnije površina=49Pm2). Iz istog razloga, Slavko je bio i više nego predostrožan u sprečavanju bilo kakvog kontakta Yufke s bilo kime, osim sa starom Osamom, seoskom vješticom koja je znala tajnu preživljavanja jedući samo zemlju i pijesak, te pijući devinu pljuvačku. Svi ostali bili bi dočekani mješavinom nesuvisle, ali nesumnjivo prijeteće gestikulacije, s neorganiziranom bujicom uzvika. I tako 17 godina, tokom kojih je bilo velikih materijalnih šteta i ljudskih žrtava. No, hormonalne promjene nemaju prepreka, pa bio to zarđali thompson, kalašnjikov, a i zbrojevka, ili sjekira, ili nahuškani afganistanski obrambeni hrtovi. Premda je ljubav slijepa, tek jedan susret pogleda, Yufkinog iz dubine feredže, s prozora očeve kolibe, sa Shaftovim, koji je lutao zabačenim ulicama skupljajući čikove i kozje brabonjke za umjetničku instalaciju, bio je dovoljan da pobudi opjevane kemijske promjene. Shaft je također bio siroče, od nepoznatih roditelja ostavljen na pragu humanitarne kolonije, umotan u sukno od indijske konoplje. Ime je dobio istog dana, po figurici iz kutije cornflakesa, koju je tog jutra načeo poručnik Mrkela, dozapovjednik jedinice osiguranja. Poručnik je Shaftu bio kao otac, brinuo se o njemu, i imao fiks ideju da će Shaft kad poraste biti profesionalni nogometaš. Ali, Shaft je imao dvije lijeve.
On i Yufka su, skrivajući se od Slavka, počeli potajice odlaziti izvan sela, u pustaru ili među drevne ruševine nepoznatog porijekla, za koje je legenda govorila da su pranastamba mitskog naroda Horivoata, velikih ratnika i sposobnih privrednika, koji su vjerovali da će se, konačno, jednog dana, ipak, pojaviti mitska Cesta, te ih povezati. Kad bi Slavko Ibn Shahbaz, pucajući i neartikulirano psujući, otišao na posao, Shaft bi se, prerušen u staricu Osamu, ušuljao u kuću i oslobodio Yufku otključav?i lokot na lancu, te vezav?i za njega vreću cementa, da Slavko ništa ne posumnja, ako se, kojim slučajem, ranije vrati kući. Dvoje ljubavnika bi tad odlazilo u svoje gnijezdo, praćeni glasnim odobravanjem mještana. Svi su krili tu tajnu pred Slavkom, uglavnom zato jer su se bojali njegove reakcije, ali i zato što su bili dirnuti snagom ljubavi koja je prkosila zabrani. Zaljubljeni par odlazio bi u osamu i prepu?tao se trenucima čiste sreće i zadovoljstva. Odlučili su pobjeći, ali nisu znali kamo. Jednog dana, nakon već više od godine ljubovanja, dok su na osamljenoj dini zagrljeni i nasmijani, šutke dijelili viziju zajedničke sretne budućnosti, na njih je pao humanitarni kontejner od 300 kg kojem se pokvario padobran.
Od posljedica udarca Shaft je ostao paraliziran, i dok je bespomoćno ležeći, u šoku, gledao nepomičnu Yufku, osjetio je zrnca koja su odnekud sipila po njegovom licu. Bio je to šećer, i Shaft ga je, uvjeren da je Yufka mrtva, halapljivo gutao, svjesno izazvav?i smrtonosni dijabetički ?ok. Naime, bio je šećeraš. Kada se Yufka probudila iz nesvijesti, ugledala je svog voljenog kako leži zapjenjen, staklenih očiju. U ludom očaju, ne mareći za Alahov bijes, odlučila se pridružiti Shaftu na onome svijetu. U svjesnom činu samoubojstva, velikim ugrizima progutala je ploču čokolade od 1 kg. Naime, i ona je bila šećerašica. Bolest se skrila u genetskom sadržaju kojeg su i ona i Shaft naslijedili od identičnih roditelja. Bila je to zabranjena ljubav.