Hrvoje Frančeski
gral
ako tražiš istinu
najdraži
znaj
kod mene je nećeš naći
nema je
nema je u tebi ni
u meni
ni u svijetu
ni u znanosti
ni u svemiru
ni u umjetnosti
nema je čak ni na onim mjestima u kojima se stvari najčešće skrivaju
pod krevetom ili iza kauča
jer nje
najdraži
jednostavno nema
ona ne postoji
i molim te
najdraži
nikad je nemoj prestati tražiti
byzantinezigurate
ja sam od onih koji grade piramide po plaži
jer strah nas je otići do egipta
ja sam od onih koji pišu priče
jer strah nas je pričati
s ljudima
oživi
konačno
u mom dvorcu
rastu stabla starija
od vremena u kojem je čovjek
vrijeme nazvao vremenom
kako bi mogao mjeriti koliko je malen
većina je nesretna
tuga im raste u kosi
i prebiva u grudima
tuga im se
zrcali
u očima
danas sam oblačniji od neba
danas
gradim zigurate po
plažama
i kad dođe plima
more će uzeti što mu pripada
golotinja
ne znam što mi je bilo
niti koji je bio sat ili tren
kad sam
potpuno sam
i na svoju ruku
(i ovo nije primjenjivo na sve)
zaključio
da je užasno teško
biti
bez topline
a gol
na hladnoj zimi
dok ti vjetar skida sve koprene s lica
i
ostavlja tvoje lice otvoreno drugima
da ga
ljube
ili
pljuju
ionako nema veze jer
sve je to slina
jahači
podigao sam svoje zemljane ruke prema suncu
i povukao crtu na nebu
i gledao sam ljude kako žure nekamo
negdje gdje mene nema
vjerujem da sam sretan
dok rasteš mi iz kože
vjerujem da sam sretan
želio bi sunce
pospremiti u boce
za ovu zimu koja me čeka na obzoru
jer znam
reći ćeš ne
i sad sam sretan
jer podigao sam svoje zemljane ruke prema suncu
i povukao crtu na nebu
a jahači će doći po svoje
jednog dana
i vjerujem
donijet će boje u moje oči
i vidjet ću
sunce je žuto ako možeš gledati u njega
al sad sam sretan
u zagrljaju neba
u krilu mora
u ljepoti
sad sam sretan
dok rasteš mi iz kože
ego trip
prištekan na sve štekere
beskrajnog sunca
rasturam kao nikada do sad
zima se topi iz mojih očiju
pred najboljim napadom
kojeg je ikad postavio izbornik
ja sam najbolji navalni igrač repke iz pakla
uvučen u sve pore prirode
letim po zvjezdanom nebu
ja sam poput prvih orgazmičnih ljetnih noći
dolje po plažama
piči me muzika
i ništa ne shvaćam niti pokušavam
samo letim
i primam i ja sam
najbolji dječak na svijetu
sve tužne vijesti sad su iza mene
ili preda mnom
ali nisu sad
ovo je čudan ego trip
ne bojim se jer
sutra ću opet biti ja
skupljanje hrabrosti
pričekam
da dobijem na vremenu
skupim hrabrost
odeš
da se nikad ne vratiš
i nikad te ne stignem upitati
jesmo li zaista
bili
makar na tren
ljeto (i ostali dani)
ljeti
svaki dan ustajem s nadom
da ću sa balkona moje kuće
vidjeti kitove kako se
igraju u moru
ljeti
kad stupim nogom na brod nadam
se
da ću vidjeti dupine kako se
utrkuju s pramcem
nikad ih ne vidim
samo jedno je sigurno
kada zatvorim oči uvijek vidim
nju
bez obzira na godišnja doba
jutro u sobi
probudim se uz tebe
ionako nisam spavao
nadam se da me sanjaš
operem zube
i vratim se u krevet
plahte su mokre od znoja
gledam te golu
kroz prozor ulazi ljeto
i čuju se ptice
zvijezde se još uvijek poznaju
neke su ugašene već miljunima godina
nije važno jer
gledam te golu
ti si najsjajnija zvijezda
pod nebom
tvoj vrat je gibak
uvijek okrećeš glavu
i gledaš mi preko ramena
tvoji obrazi prošarani su bijelim
slanim tragovima suza
koje nose tvoju tugu u sebi
volim te tužnu
i kad te zagrlim
ti se nasmješiš i poljubiš me
i prsti ti se izgube u mojoj kosi
poput dječaka u gradskoj gužvi
i oboje budemo tužni i topli i zagrljeni
do jutra
jutra poput ovog
i volim te sretnu
kad dijeliš/množiš se sa mnom
do jutra
jutra poput ovog
u kojem sjedim
i gledam te golu
niz tvoja leđa
klize moje grube ruke
budiš se (nisam te želio probuditi, oprosti mi)
i ljubiš me
i ne ljutim se
iako nisi oprala zube
jer
volim te
razlozi
maslačak živi
da ga ubere dijete
i nježno rasprši njegove
padobrane po zelenoj livadi.
ja živim da nađem onu
pokraj koje neću biti sam.
znaš
ti znaš koliko
i ja znam koliko te ja
i ti znaš da te ja
i znaš koliko te ja
i znam da nikad nećeš dopustiti da ti ja dokažem da te ja
iako znaš da te ja
i znam da me ti ne
al ja te ipak
i samo ću stajati kraj tebe
gledati te
i neću ti reći da te ja
iako ti znaš da te ja
sam na svijetu
boje ne postoje
ugasi svjetlo, vidjet ćeš
nećeš vidjeti
tvoje oči ne postoje
kad nema svjetla
svjetlo ne postoji
bez prašine
za koga bi zvijezde sjale da nema mene i tebe
koji ih gledamo
i ničeg nema
ako nema
onog
po kome možeš znati da te ima
sam ne postojiš
za sebe
