Almost Famous

GENIJALNO PISMO

veliki sam fana pipsa pisem vam iz pozege. Te kako nisam mogao otici u bjelovar na dodjelu crnog macka pa sam ga gledao na tv-u i vidio da vi niste nista izvodili e pa baš mi je zao.

Ali što mi se tamo najviše svidjelo je majca ona što su je nosili oni

redari koji su donosili pobjednicima u nominaciji gajbu ozujskog pa ja sam vec trazio dali kako mogu stupiti u kontakt s njima ali nikako pa sam se sjetio vas dali vi meni mozete reci kako da ja dodem do takve majce ako ste vi u stanju mi odgovoriti ako je to ikako izvedivo da mi i vinabavite majcu ako ju nabavite posaljite mi ju na adresu Martin Curic Hrv. Brat. Zaj. 1 Drškovci Pozega.

Unaprijed zahvalan i ako me mozete o tome obvijestiti putwem mejla ako ste ju nabavili bio bih vam vrlo zahvalan.

SIMPATIČNO NEREALNO PISMO

Ej Riperruuuuuuuuuuuuuuuu

tvoj fan iz Đakova koji te pita kad ce veae jednom cuti Ljeto 85 i to uživoooooooooo????????????????????????????

Stvarno ste najbolji svaka Vam dala... čašu hladne vode:))))))))))))

Aj navrati do Đakova 5.4. mi je rođoš pa sam te htio pitati da li bi mi ostvario

životni san i svirao mi na rođošu makar ti sam ak ostatak benda neće...

Unaprijed se zahvaljujem i uživajte mi JER STE NAJBOLJI!!!

usput ak se odlučiš slučajno doć na moj rođoš moja adresa je Diljska

31/1, 31400, Đakovo

Ya man !

NAUČNO-FANTASTIčNO PISMO

Os sa mnom u London?

Besplatan smjestaj (to ti je, vjeruj mi, najvaznije za London), karta oko 700kn, jedno tjedan dana?

Jebi ga, povela bih i tvoju zenu, al neugodno bi mi bilo zicat za tri osobe, neugodno ce mi bit i za tipa, al buduci da ionak ne budes iso moja frendica ce bit sretna (samo sto su one za koje zelim da idu sa mnom siromasne...).

Mislim, fakat je vrijeme da vidis sta propustas...

ajde ajde

L.

BUDENJE, PREPOROD I PROLJECE GLADNOG NARODA (Dubravku)

a dobro kako ti mislis da budemo pokretni, ako od nas ocekujes instant reakcije, sto bi znacilo da sjedimo pobozno pred kompom cijeli bozji dan cekajuci tvoje pametne izbljuvotine, kao da zaista nemamo sto pametnije za radit. stavr je ponekad u tome da covjek nema vremena baviti se tobom, jer se bavi SOBOM i svojim radom. tu je s te strane jako lijepo sto ti zelis stvari ( i vjeruj mi da nisi jedini, a ponajmanje jedini isfrustrirani zbog toga) i sto pruzas barem nekakvu mogucnost koju u ovom popisanom kutu zemlje ionako nikad nikom ne pada na um da ti pruze, ista, osim racuna, ali primjecuje li iko da se tu uopce nesto dogada?? ipak je to prvo sajt pipsa, a onda ono drugo. mozda bi nam trebao sajt koji bi bio prvo ono drugo...

ja se npr. osobno nikad nisam javila iako sam imala bezbroj replika, uvijek se nekako ta diskusija zavrsi u mojoj glavi, uostalom, komunikacija se ne moze voditi razmjenjivanjem pojedinacne misli (koliko ti obicno stane u jednu zaokruzenu recenicnu frazu, jer na kraju, da bi elaborirao svoju misao, potreban ti je sugovornik sa svojim replikama za suvislo usmjeravanje argumentacije i cega god) jednom tjedno, za to se covjek treba naci na kavi, ma na lusteru, samo licem u lice. Ovdje ustvari lice i nije toliko bitno, vise uho.

a onda se na kraju ipak sve svodi na to (barem u mojem slucaju) da iako sam pozelila djelovati unutar rubrika ove stranice, PA ZNAS TI KOLIKO BI MENI TREBALO DA JA UTIPKAM SVOJU JEDNU PRICU (nedovrsenu, doduse) ja jednostavno NEMAM to vrijeme, rade ga iskoristim za neko produktivno djelovanje (iako, vec duze vremena namjeravam, no nakon sto mi je crko hard disk i nestalo toliko stvari, toliko vremena koje sam utrosila na njih (i da nisam cula rijec o bekapiranju!) zamrzila sam komp i pisanje na njemu).

a mozda samo nisi bio dovoljno jasan, jer tek sad mi je jasno sto je pjesnik htio reci...

i evo opet, shvacam da ne zelim objasnjavati mnoge stvari, iznositi svoje osjecaje oko teme koju si dotaknuo jer to ne mogu ciniti jednostrano

tja, ne mogu vjerovat da se desilo i to da pisem, to je onda stvarno bio poticaj, ja sam tu bila vise kao sa strane, misleci da nikad necu... mozda ideja nije bila losa, mozda je tvoj vrisak zaista uspio nekog od nas i probuditi. ne mislim to u onom dramaticnom smislu, nego vise u pokretackom, steta sto nisi ti neko od mojih frendova, njihova letargicnost i nezainteresiranost me ubijaju, ustvari otkad znam za sebe, napadaju i na kraju pokoravaju.................

NAJNORMALNIJE PISMO GOSPODINA G.

Helou.
Tvoj poruka stize u krive ruke. Moje.
To bi moglo biti opasno, poznat sam po dugim i dosadnim pismima.
Ali zanimljivo je ovo: u adresi se umjesto slova s kvacicom pojavljuje: =?iso-8859-2.
U tekstu ne, tamo je normalno. Sto je isto takodjer vrlo interesantno, jer mi ovaj moj Mek uopce ne prima kvacice. E, ali ja onda imam MacLinkPlusDeluxa, i on mi prebaci.
Nekako si mi uspio ustediti posao.
Kako?
Dakle, ubacujem se u vas razgovor.
Pozicija idealna: neprozvani sugovornik. Ne treba mu alibi, ne mora se vadit, nista nije obecao, nije znaci odonda proslo nista dana. Moze i dalje lunjat okolo, ruke u djepovima, nema zurbe. Cetvrtak popodne, pravac brdo. Bez obaveze, isprica sto ima usput.
U dvoristima proljetni radovi u jeku. Franci Ozura obrezuje jabuku, njegova zena s bijelim prahom posipava gredice. Goran Strok pere auto. Uvijek zakljucana mala kucica. Ulica je slijepa. Puteljkom do vrha brezuljka. U daljini gradski neboderi. U nekom od njih ti sad po svoj prilici sjedis i rucas pohane snicle i krumpir salatu. To jest ako se i ti nisi u medjuvremenu odlucio odreci crvene droge i zamjenio pohano konzervom sardina.
Vracajuci se na tavan, presretne ga kucevlasnica, starija gospodja, s pitanjima u vezi kruha i toalet papira koji su joj misteriozno nestali. Neprozvani nemocno slijeze ramenima, sto samo dodatno dolijeva ulje na vatru, ne slaze se ona ni s drugim njegovim potezima, i da joj to nije sin, tesko da bi ovo dalje trpjela.
Razumijem da razvoj klasicne obiteljske nesuglasice ne zanima legendarnog enfant terriblea /ili ako ti je draze, a meni je - poete maudita/ gradske subkulturne scene i ispricat cu ti nesto o Savinienu.
To mu je inace prvo ime. Uglavnom je poznat je po drugom, i po prezimenu.
Izmedju ostalog, napisao je roman pod imenom: 'Pokrajine i carstva Mjeseca'.
U pitanju je SF beletristika. To ne bi bilo cudno da nije napisano prije skoro 400 godina.
Ali nije po tome poznat.
Rodio se u Parizu, na kraju stoljeca vjerskih ratova u Francuskoj, u desetljecu Galilejeva otkrica Jupiterovih satelita. U doba kad su stari Galilej, mlada prirodna nauka i revolucionarno gradjanstvo sluzbeno priznali poraz i pokorili se teroru ckve i apsolutizma. Pohadjao je visoke skole u vrijeme kad su slobodni mislioci opet postali gorivo kontrareformacijskih lomaca, kad su najveceg pjesnika epohe, Teophila de Viaua denuncirali jezuiti, i tek mu je nakon duge i ludo hrabre obrane, te veza na dvoru uspjelo izbjeci vatru, sto nije uspjelo njegovim knjigama. Predstojnika doticnog univerziteta Savinien vrlo ubojito karikira u komediji, kojom doduse nije postao poznat on, nego Moliere.
Libertinstvo se povlaci u zatvorene, konspirativne krugove.
Srediste jednog takvog bio je najznacajniji teoreticar razdoblja - Gassendi, koji je kao titularni kanonik i filozofski epikurejac sluzio za zivu ilustraciju tada nuzne elasticnosti. Od 1641. drzi neki kurs za grupu mladica kojoj pripadaju mladi Poquelin, buduci Moliere i Savinien.
Gassendijev je senzualizam sazet u paroli: "nema niceg u umu sto nije prije bilo u culima".
Njegov je oprezni materijalizam, upotpunjen antickim atomizmom besumnje polazna tocka Savinienove filozofije prirode, koji je svoje "Pokrajine..." vec u to doba, kao 23 godisnjak zapoceo. No njegov je epikurizam i atomizam mnogo cisci i beskompromisniji od onog u djelima ostalih clanova kruzoka, pa i uciteljevog. U svojoj se filozofiji prirode dovinuo razine Gassendijevih antickih uzora, no po svojoj ga je idejnoj hrabrosti znatno nadmasio. I nije sada toliko vazno je li bio brunovski panteist ili sasvim dosljedan materijalist, bitno je da je bio otvoreno antireligiozan i antiklerikalan. I da je izmedju Rabelaisa i Voltairea, izmedju Lukinijana i Julesa Vernea, izmedju seljackih rataova i sloma Fronde, vjerskih ratova i velike burzoaske revolucije, predstavljao vrlo vaznu kariku u lancu evropske oslobodilacke misli.
Ali nije po tome poznat.
Izmedju dakle recenog Lukinijana i svima znanog Vernea, "Pokrajine..." su pravo remek-djelo u podzanru tzv. planetarnih romana koji je negiranjem proizisao iz antinkih i srednjevnjekovnih romana "neobicnih putovanja" (Odisej, Sinbad, Guliver...). Taj post-kopernikanski knjizevni rod putovanja prevodi u planetarne prostore i preobrazava ih u prednaucnu vrstu koristenjem elemenata prirodne nauke, socioloske utopije i borbene ironicnosti. O toj temi sam kaze ovako: "... Sto da jos kazem? Campanella je pisao o Carstvu Sunca, zasto ja ne bih o onom Mjeseca? Cinim li nesto cudovisnije ako zive opisujem kiklopske obicaje naseg vremena, ali scenu iz opreza premjestam sa Zemlje na Mjesec? Pomoci to dakako nece. I Morusovu su "Utopiju" i Erazmovu "Pohvalu gluposti" napadali. Pustimo dakle za nama katran politike i ostanimo na zelenim livadama spoznavanja..."
Spoj poetskog koristenja puckog shvacanja svijeta i sigurno fundiranje teoretske slobodarske misli oznacava Saviniena kao jednistvenog u povijesti prednaucne fantastike. I ne samo prednaucne fantastike.
No vjecnu slavu nije time zasluzio.
Ne, vecina ga zna po tome sto je imao velik nos.
Neki ga ipak pamte kao borca ognjem i macem pjesnicke rijeci i protagonista prekrasne price o neuzvracenoj ljubavi.
Zanima li te mozda kako je doputovao na Mjesec?
Opasao se staklenkama punim rose, koju, kao sto je poznato, privlaci Sunce.
Zanima li te kakvu je to sociolosku utopiju premjestio na vjecnog nam suokretaca koji nas tako cesto sjajem uznemiruje?
Evo sto kaze.
"Kad autor sastavi stihove, odnese ih u Monetarni sud u kojem zasjedaju zakleti pjesnici ovog kraljevstva. Tu zaduzeni stihotvorci ispituju djela i, ukoliko nadju da su kvalitetnog sastava, vrednuju ih ne po tezini nego po poanti, sto znaci da jedan sonet nema uvijek vrijednost jednog soneta, vec vrijedi prema tome sto samo djelo zasluzuje; tako da, ako netko umire od gladi, taj je obican bivol, a ljudi od duha uvijek lagano zive."
Nisam jos uspio vidjeti tvoje web stranice, imam nekih psiholoskih problema koje se manifestiraju kroz bolove u zelucu kad god otvorim neki internet i pocnu se palit sve te raznobojne lampice.
Ali, savladat cu bolove i pogledati.
Imam tu i neke komplimente u vezi tebe i tvoje djevojke koji me vec dugo zuljaju.
Ali o njima drugi put.
Zasad, sve vam najbolje oboma zelim i u mislima se preporucujem,
boris

ZASLUŽENO PISMO

htjela sam samo reci da imas pravo i da sam zasluzila vecinu onih epiteta koje si mi dodijelio u svom dnevniku . ja ti se divim jer mi se cini da radis ono kaj zelis, sto nije lako u ovom usranom svijetu. nije da znam puno o zivotu sa svojih 17 godina, ne pisem, ne sviram, ponekad mi se cini da nikad nista necu stvoriti u ovom zivotu... jesam medju onih 200 'drkaca' ali samo zelim upiti nesto. mozda nije fer kaj nis ne dajem za uzvrat, ali mi se nikad nije ucinilo da ista imam dati... i hvala ti za muziku i misli (koliko kog iskrene ili neiskrene bile) i za sajt...

laku noc

eva

POUČNO PISMO

E,sinko moj smotani, koliko si ti nepotrebnog tereta na se naprtia, i golijat bi već puka pod tolikim pizom.

Imas već 30 i kusur godinic i vrime ti je da pobacas svu tu zeljezariju, sve te okove. I da provas viditi sta je pravi zivot.Virujes u Stvoritelja, a druga njegova stvorenja tako tesko trpis, probudi se, izađi vanka. Sam sebe si zarobija, i jedino se sammozes osloboditi. Tvoja iskrenost i otvorenost će ti pomoći, to znas i sam.Kolko ja vidim, tvoja nevolja je

u tvojoj prevelikoj pameti.

Ne mogu ostati tiho kad sam pročitala mnostvo tvojih ispovidanja kroz tvoj javni dnevnik. Mati sam petero dice i tebe također dozivljavam kao svoje dite,i često bi te najradije zagrlila, ma koliko se tikoprca i otima.

Zelim ti svako dobro.Bok uz siroki osmjeh(pravi,bez grimase)

Zorica

PISMO ZA ZAMISLIT SE, AL NE VIŠE OD SEKUNDE

Prvo sam napisao ovo u guestbook, ali sam shvatio da i do tebe moze da dodje...dakle...

Ova poruka je za Rippera za kojeg se nadam da cita ovaj guestbook....

Uvazeni druze,

Pohvala ti mora biti dosta(iako je to tesko kod toliko samodopadnog covjeka), i zato umjesto da pisem socijale kako imas sigurno najbolji bend u nas hrvata(YEAHH!gledaj iznad horizonta i djeluj globalno!) ja bih malo kritizirao...Naime, osvrnuo bih se konkretno na tvoj glas za kojeg mislim da uopce ne ide sa vrstom muzike koju ti i bend stvarate...naime, toliko se divis gospodinu frontmenu Radioheada(imas i zasto...) da bi jednom valjda trebao i zakljuciti da uspjeh njega i njegovog benda je upravo u njegovom glasu...on je opcinjajuci, potpuno "analogni" muzici koju on stvara...zar nije njegov glas toliko(sad cu biti krut i grub) patnicki i melankolicno...on savrseno docarava i potpunjava sliku koju zeli stvoriti..."The godfather" ne bi bio to sto je bez glasa starog Marlona.

i tako...obicno kad neko uputi kritiku ima i neku laternativu za ponuditi, neko rjesenje ili prijedlog, ali ja to nemam...samo sam se osvrnuo na neke "cinjenice"...zanima me jedino sta ti, Dubravko, mislis o tome?

Da li ti mislis da mozes izvuci pjesmu nekakvom poluglasnom melodicnom recitacijom?Do izvjesne granice "savrsenstva" si dosao, ali mislim da ne mozes puno dalje...volio bih da me razuvjeris...(mozda ti Dave pomogne)...

Sa stovanjem...d

NEVJEROJATNO, A OPET - JAKO OBIČNO PISMO

Bok, Ripperu! Javlja ti se jedan fan iz okolice Nove Gradiške, konkretnije, iz Okučana. Znam frendova i poznanika iz ovog dijela Slavonije koji cijene Pipse (a i idem na Iskonov chat gdje susretnem ljudi iz svih dijelova naše zemlje i bude mi drago ako netko od njih spomene da sluša Pipse). Iskreno da ti kažem, tek prije godinu dana sam imao sve vaše albume. Prirasli ste mi pri srcu i jednostavno ne mogu nikom dati izjavu da postoji kvalitetniji band u RH od vas. Briga me ako netko sere protiv vas, odnosno baš i nije. Ne ljuti se što te sad ovak gnjavim, ali baš sam ti htio osobno poslat ovaj mail. Vjerojatno ti on neće biti od neke specijalne važnosti. Da ti nešto kažem o sebi. Zovu me Zoki. Imam 19 godina i studiram upravno pravo u Požegi. Sviram gitaru već 10 godina (nisam samouk). Ljetos sam vježbao svirat samo vas, Pipse - cirka 6 sati na dan. Onda je slijedila stanka i sad vas opet sviram. Kralja za mene nije "najbolji u gradu svirač gitare" nego najbolji na državnoj razini. Da sam ja imao takvu čast svirat u Pipsima, bio bih vaša pomajka. Vjerojatno još žališ što je otišao. Bio je sjajan gitarist. Jebote, al' otiš'o vam je i još jedan vrlo važan član - Tićo (gitara, glas, back vokal). Po mom mišljenju to je velik stres za band. Znaš što mi bude krivo? Dok vas još nisam svirao, znalo se okupit društvo i, znaš, netko ponese gitaru i svi sipamo želje. Ja i par frendova skandiramo "Pipsi, Pipsi!", a čovjek nas ne badaje ni 5%. Kaže: "Jeste li vi normalni?! Pipse je nemoguće svirat!" A čuj, taj gitarist glasa kao najbolji u Novoj Gradiški. Ma nema on dovoljno samopouzdanja za vas svirat. Ja fino polako uzmem jednu pjesmu na razmatranje. Recimo, "Dođi vilo". Vježbao sam ju ljetos, vježbam ju i danas. Možda sam je tek sad i usavršio. Razlog: nije lako skidat dvije gitare na jednu. Odnosno, i bas i 2 gitare pokušavam što autentičnije skinut na svoju jednu akustičnu gitaru. Pa dobro, valjda ipak 10 godina iskustva nešto i znači. Ustvari, možda mi je i drago što još nisam naišao na nekog tko zna svirat Pipse. To samo mene još više ohrabruje iako rijetko tko zna da vas sviram. Znaš koja mi je želja? Osnovat band i svirat međuostalom i Pipse. Mojem najboljem frendu ti si idol. Super pjeva, skoro tvojim glasom. Eto, pjevača već imam. Al bavim se ja i pisanjem pjesama (koje mislim uglazbit i koje rijetko tko voli osim mene) i tu i tamo nešto pokušam napisat kao roman. Nekad sam se bavio i slikarstvom. Ali sve sam svoje slike darovao frendovima. Ostala mi je samo jedna i meni najdraža i nikom ju neću dati - portret Fjodora Mihajloviča Dostojevskog (uložio sam ju čak i u svoj maturalni rad koji se zvao "Psihološki realizam u romanu Zločin i kazna Fjodora Mihajloviča Dostojevskog" - no profesorica nije skužila i divila se umjetničkom radu "nekog nepoznatog slikara"). Čuj jednu priču. Pošto idem na chat, znam naić na zanimljive ljude i životne priče. I tak, naišao sam na jednog Zagrepčanina koji voli vas Pipse i koji je, navodno, tvoj poznanik. Pošto je čuo moju stranu priče, rekao mi je da dođem u Zagreb jer Pipsi baš traže gitaristu kao što sam ja, a i da me može lako povezat s tobom. A ja sam mu rekao da nemam svoju el. gitaru. Ali on je bio toliko uporan i molio me da dođem, a i da el. gitara nije problem i da ću ju imat, no samo se trebam dovuć u metropolu. Nažalost, izabrao sam fax u Požegi i odustao od Filozofskog u Zagrebu. A i u Požegi mi je super. Društvo je zakon. Ma imao sam ti ja ponudu i za jedan band ovdje, ali tipovi sviraju samo narodnjake. Ne bih se osjećao baš ugodno to svirajući, pa sam odbio ponudu. Ali mislim da mi treba još mnogo prakse na električnoj gitari. Ma sve bi se to moglo ostvarit da ja imam love, al nemam. Imam dara, al love nemam. To je jebeno. Znaš da možeš i imaš dovoljno samopouzdanja, a bez love se osjećaš tako bespomoćno i jadno. Eto, to je bilo to. Malo se ispucah, i to moš slobodno zaboravit. Samo znaj da obožavatelji Pipsa i dalje postoje. Ali jadno je to što vas samo ja sviram i to za svoju dušu jer znam da u javnosti s takvim pjesmama ne bih prošao. Kad će ovi tupavi ljudi već jednom skužit da ste vi zapravo bili najbolji band u Hrvatskoj (u tu konstataciju ne dolazi u obzir broj prodanih albuma ili tako nešto). Vjerojatno će to skužit za 30-50 godina. Obično onaj tko je neshvaćen u svoje vrijeme bude shvaćen kad umre. To je ipak značajan podatak jer znači da su takve legende preinteligentne da se skuže u vrijeme svog života nego se mora još toga spoznat i treba proći godina da se kaže: "Ahaaaaaa! To je pisac mislio reć!!! E sad je legenda!!!".

Gospodine Dubravko Ivaniš, tzv. Ripperu, želim ti mnogo uspjeha u životu (konkretno mislim na suživot sa Yayom) i radu. Nadam se da će "Drveće i rijeke" izać što prije i da ću ponovno uživat u tvojim pjesmama. Ak te možda slučajno zanimaju moje pjesme, ostavit ću ih na Velimirovom mailu kao onaj tko se osjeća "odabranim".

Pozdrav od Zokija iz Okučana! Čujemo se!

NEMASNO JE BELUHAN, MASNO SAM JA

----- Original Message ----- From: Petar Beluhan

To: Dubravko Ivaniš

Sent: Monday, March 25, 2002 3:20 AM

Subject: Re: ovaj put sam ja

IMAS PRAVO

----- Original Message ----- From: Dubravko Ivaniš To: Petar Beluhan Sent: Friday, March 22, 2002 11:31 PM Subject: Re: ovaj put sam ja