Almost Famous

Tina Koceli

NASLOV?

stoji kraj zida, kraj zida naslonjen
podupiru ga
ma znam da on stoji tu trijezan;
govori mi suvisle rečenice,
pokušava me uvjerit da smisao
smisao,
nastavak slijedi,
znam da slijedi
uvijek slijedi

daj započni
započni onako kako si planirao
započni onako kako govoriš drugima
završi
ne valjaj se cestom potaknut tim ludim smijehom
JA znam što govorim
ta tvar koju primam ne utjerava moje dugove već mi plaća
da, ona plaća uzimanjem
shvaćaš li moju potrebu za žličicom, pikicom, otvorom,
dvorištem
na kojem u toplesu okopavam gredice jagoda
hej slobodni čovječe!
ne zamjeri na ovolikoj sputanosti
ja sam ipak rođena u košulji
znaš, onako vezana
s leđa




PROLAZI

šetnja dnom;
sa strane promatram zidove katakombi kroz koje prolazim,
šetam dodirom

naziru se skeletoni, likovi, lubanje;
neki..........
tikovi? izazvani
gomila lica prolazi promatra
obilazi sjene zidova iz prošlosti
grimasa zubala viri probija kroz sloj gline, prašine
zrnaca svjetlosti
ili tame?
teško je reći
zna se da u korak pred tobom teško je ući

oblici likova sjena
bez nekih stvarnih tragova imena vremena
mrena
u očima
cijelim tijelom ljubim mulj kroz koji izbija
prijanjam i prolazim

napokon uistinu


------ ---------------- --


više nisam bijela




PROMET

slažem znakove od slova
brojim pokrete rukom
pomičem pogled
upravljam nastajanjem punih redova;
ispisane linije čas dječjeg
čas nepoznatog rukopisa
djeluju pijano
u unutrašnjem džepu mog kaputa

semafori su ponovo u kvaru

gomila raste raspravlja
tramvaji jure u pravcu bez usporavanja
skidam kaput
zrakom lebde čestice nemira

one se pomalo trijezne

pali se ulična rasvjeta
svijetlo je žuto
gomila ipak kreće nastavlja
mimohod odluke čini se bijednim
bar meni
navlačim kaput i uranjam u gužvu




SENZACIJE

tko je u vijestima večeras?

rađamo se s likovima
recite nam
tko je?
ne smeta ako lice zaklanja mu
ona grana viđena s prozora
sobe
ili važna označena stranica
knjige koju čitam
trenutno
ili lice slučajnog prolaznika pogleda
uperenog značajno
u moje lice

tko je u vijestima večeras?
možeš li, molim te, izostaviti mene?



"TO VELIKO NEŠTO"
(on i ona)

telefonska linija veza
papuča fotelja
nedjeljna utakmica
dva tijela
zajednica

on promatra kroz prozor
preko zavjesa

muzika micanje
ritam tijela pokreta
vrhunac misli osjećaja
kovitlanje u jednu masu
ples stotinu pogleda

pranje suđa tmina
žamor glasova
kada kupanje
čitanje slikovnica

ona stoji na vratima
pleše ispred prozora
ona je ta
još neotkrivena
stisak šake
prelaz prstima po prsima
u daljini pljusak valova
divljina neistražena

kucanje na vratima
možda je ona


IZLOŽENO

povjeriti nedoumicu
mogu li tebi to?
znam da sam u biti neopravdano nemoćna
pred velikim, zapravo ogromnim izlozima u kojima izlažu

ima li uopće šanse pitati za naša prljava mjesta
uvijek postoji jedno mjesto čuvano za naša prljava mjesta
centar nastajanja
riješila bih ga se sada
može li?

prije nego se raspadne

zašto mi se po umu muvaju te ulice kojima šećem
riješila bih ih se
jer poznajem ih dovoljno, bacimo ih kroz pozor
nedovoljne su boje

rješavam se ulice, linije pješačenja
prati me putem popločanim balvanima

neprohodna sam
olakšanje

neophodna sam
toliko prljavih stvarčica

prolaze promatramo


NAČIN ČEKANJA

stani u red za mene
tamo pogledaj u onom kutu stojimo dvoje
mali ti i ja
dočekat ćemo jutro u kutu pomakni se, učini nešto
promotri me dobro iz tog svog ogledala
jel ti još uvijek miriši moje bolno mjesto
tamo dolje ugao 5. i 13.
drži već jednom, daj pasti ću, šta ti je?
zar ti nije jasno da u hotelu postoje kutevi u kojima nama nije
mjesto jer nije
istina

reci oči
treseš glavom kao kakva lovina gonjena kolibama pod drvenim
podovima
e da, to su prava zajednička boravljenja
čuješ li onaj lavež, mjauk, nešto čujem!
šibaju me ove tvoje grane ukloni ih
jel previše?
ma možda naiđem negdje na blato pa nećemo morati
skidati cipele

boja tijela viri
stani u red baš iz tog razloga



ULAZ IZLAZ

govorni automat
šutljiva tekstualna poruka
zvuk zalupljenih vrata
vrisak krvavih bjeloočnica
pogled ......
unutar ogledala
.......................šum mora s dna

moja govorna mana
izražava
nezadovoljstvo tvog
nedolaska
nečitkih poruka
izazivanja bolova
duboko jer

kostur se od mesa odvaja
makar
nemoguće priznati je da
moguće je

moja blizina odbija tvoje
misli upućene
meni?
ne meni
ne

onom što je bilo

 

VRH

vidim se u njoj
vidim se u lokvi što
preskačem bosih nogu jer izbjegavam
tragove

pred kioskom stajem
sagibam se
kradem novine

moje riječi zaustavljaju pogled uperen u članak
koji
izaziva me da obučem cipele i krenem put Medvednice
- - -- - --- --- - - ima nas još onih što volimo neku vrst slobode

da li znam koja je
ima li možda
obilježenih staza kojima moguće je
proći
ubirati
preskakati korjenje drveća što presjeca nam puteve

samo jedna je točka
samo jedna je

- -- -- - - - -