Nino Sekopet
IDOL
Salvador Dali sa četiri je godine želio biti kuhar, sa sedam
Napoleon, a sa jedanaest samo on Salvador Dali.
Tako je barem tvrdio. Bio mi je zbog toga najdraži jer veliki
je korak zaključiti da je od Napoleona važnije biti ti. Obično
svi želimo biti netko drugi, a on je, za mene, bio prvi koji je
izjavio da želi biti samo on. Zato je postao moj idol.
Čuo sam da idoli umiru no mislio sam da se to mome ne
može dogoditi. Ipak je, dogodilo se.
Ispalo je da su njegovi roditelji, prije nego se on rodio imali
sina koji je vrlo brzo umro. Ime njihovoga mrtvog sina mi je
želju moga idola pojasnilo.
Kao i mi ostali i moj idol je, zbog svojih razloga, ustvari
želio biti netko drugi samo u njegovom slučaju taj željeni
drugi i on isto su se zvali. I jedan i drugi bili su Salvador Dali.
ODUSTAJANJE
Sin i mama kupuju olovke za školu. Obične. Najobičnije. Sin
uzima njemu "baš lijepe" crvene. Mama uzima crne
"klasičnije." Pokazuje ih sinu i pita ga nisu li mu te možda
ipak ljepše. On zastaje. Dugo, dugo gleda svoje lijepe crvene,
a odabire mamine. Svoje ostavlja.
Odustaje.
Još je mali i mama mu je sve. Veća je od ljubavi, važnija od
slobode.
Odustajanje mama ne vidi i ne prepoznaje. Davno je bilo i u
mami zaboravljeno je, njezino prvo odustajanje.
GRIŽNJA SAVJESTI
Na raskršću je gužva. Vozači su stisnuti između crvenog na
semaforu i bake koja prosi. Ne mogu pobjeći.
Jedina obrana, koju svi koriste, je pretvaranje da ju ne vide.
Kada baka osjeti da prošnja ne ide, kroz prozor im ubacuje
sliku i odlazi.
Slika pada, vozači ju podižu, prepoznaju i tada trenutno
reagiraju. Sami, sada bez prisile, vade novac i zovu baku da
ga uzme.
Baka dolazi polako. Zna da joj nijedan neće pobjeći jer
pritisak te slike rijetki mogu izdržati. Samo oni bez grižnje
savjesti.
Svima ostalima to nije slika nego produžena ruka lica sa nje.
Lice na slici je Marijino. Promatraju ih oči Marije Djevice
INTERVJUI - HRANA ZA ZEČICE
Negdje je Larry Flint izjavio da u Playboyu ima premalo
golih žena, a previše intervjua važnih ljudi koje i onako
nitko ne čita.
On je zato pokrenuo drugi časopis, Hustler, pun golih žena
i bez intervjua. Playboy i Hustler ista su stvar. I jedan i
drugi zapravo se svode na svučene žene. Playboy je istina
uspio skinuti mnoge koje Hustler ne može i to baš zato jer
ima intervjue.
Intervjui važnih ljudi Playboyu ne trebaju zbog publike. Oni
su samo hrana za zečice.
Lakše ih je skinuti ako su oko njih textovi koje su izgovorili
cjenjeni i ugledni.
Zbog važne okoline i one same dobivaju važnost, a njihove
raširene noge samo u Playboyu mogu postati umjetnost.
KLONOVI
Klon Dolly sastavljen je odlično. Toliko je vjeran da izgleda
k'o pravi. Daje vunu, ide meee, a nema ni šavove, ni baterije.
Ničime se od stada ne izdvaja, ničime ne razlikuje.
Sklapanje životinje je uspjelo i osvojeni su bodovi da odemo
korak dalje. Na red je došlo i ljudsko sklapanje.
Uigrana ekipa iz sjene razradila je sve. Poznati su joj svi detalji
i odavno je nabavila baš sve potrebne dijelove. Preostalo im je
samo nestrpljivo čekanje dok ne dobiju službeno odobrenje.
I mi ostali jako smo nestrpljivi. Pitamo se kako će ljudski klon
ispasti? Hoće li sve na njemu dobro klapati? Hoće li biti ljepši?
Zdraviji? Hoće li duže živjeti?
Samo rijetke zanima koji iz ekipe će ugrađivati duše tim
sklopovima? Gdje je bio na praksi? Koju stručnu spremu za to
ima?
OPRAVDANJA
Na tulumima, poslije njihovih vrhunaca, uvijek dolazi vrijeme
pričanja viceva.
Prvom vicu je uvijek najteže jer on nas sve mora prebaciti iz
stanja razgovora u stanje smijanja. Treba biti jako dobar da u
tome uspije. Zato vlasnik prvog vica daje dugi uvod i
obrazloženje koje je zapravo opravdanje u slučaju da nas njegov vic ne nasmije.
Drugi vic ima već lakši put. Nije prvi. Njegov vlasnik zato daje
malo kraći uvod, kraće opravdanje.
Treći vic, treći uvod, treće opravdanje. Iako sve kraća, naša
opravdanja su neizbježna. Važna su kao i sami vicevi.
Tko god progovori unaprijed se želi opravdati.
Opravdavamo se jer su vicevi koje pričamo možda stari i
drugima poznati, opravdavamo se jer nas je strah da naši vicevi
nikoga neće nasmijati, opravdavamo se, a nismo još ni počeli.
VOŽNJA LIFTOM
7. kat: dobar dan.
dobar dan.
6. kat: t
5. kat: i
4. kat: š
3. kat: i
2. kat: n
1. kat: a
prizemlje: do viđenja.
do viđenja .
LAŽ
Iako nas uče da to baš nije poželjno - svi mi lažemo. Ako testiramo
svoje laži na drugima, sigurno ćemo nekoga prevariti. Kada nas
jednom u lažima uhvate nećemo od ljudi više ništa lijepo doživjeti.
Biti ćemo zauvijek označeni i nitko nam normalan više ništa neće
vjerovati.
Ipak postoji jedna posebna vrsta laži. Njen efekt totalno je suprotan
od onoga kojeg izaziva naše privatno laganje.
Čim ju ljudi čuju, odmah znaju da je to laž. Ipak, svaki put je
provjeravaju i baš svaki puta joj nasjedaju.
Čudna je to laž. Dobro upakirana. Izreklamirana
VOJSKA - SAMO SIMBOL
Postoji jedna vojska koja nikada nije ratovala. Sasvim pouzdano
se zna da ona nikada i neće ratovati jer za to nije ni predviđena.
Mala je to vojska. Nije moderno naoružana i nikoga u ratu ona ne
bi mogla pobijediti ili zaštititi. Ipak ta vojska postoji.
Njena uloga je samo simbolična. Ta vojska je samo simbol države
koja propovjeda o ljubavi, samo simbol države smještene u srcu
grada do kojeg vode svi putevi.
KORIDA
Toreador sigurno nikada nije čuo za lovca iz davnina. Ako ipak jest,
ne znam zašto onda tako ponosno hoda.
Davni lovac je lovio sam, imao je samo koplje, a zvijer mu prije
početka lova nije bila izranjavana.
Ako mu je u jednom trenutku, tijekom života, i bila panika -
nije imao dva, tri pomoćnika da zvijer koju love malo zbune.
Za sve to lovac iz davnina, za razliku od toreadora, nikada nije
tražio ni publiku, ni pljesak, ni šareno blještavo odjelo.
Salvador Dali sa četiri je godine želio biti kuhar, sa sedam
Napoleon, a sa jedanaest samo on Salvador Dali.
Tako je barem tvrdio. Bio mi je zbog toga najdraži jer veliki
je korak zaključiti da je od Napoleona važnije biti ti. Obično
svi želimo biti netko drugi, a on je, za mene, bio prvi koji je
izjavio da želi biti samo on. Zato je postao moj idol.
Čuo sam da idoli umiru no mislio sam da se to mome ne
može dogoditi. Ipak je, dogodilo se.
Ispalo je da su njegovi roditelji, prije nego se on rodio imali
sina koji je vrlo brzo umro. Ime njihovoga mrtvog sina mi je
želju moga idola pojasnilo.
Kao i mi ostali i moj idol je, zbog svojih razloga, ustvari
želio biti netko drugi samo u njegovom slučaju taj željeni
drugi i on isto su se zvali. I jedan i drugi bili su Salvador Dali.
ODUSTAJANJE
Sin i mama kupuju olovke za školu. Obične. Najobičnije. Sin
uzima njemu "baš lijepe" crvene. Mama uzima crne
"klasičnije." Pokazuje ih sinu i pita ga nisu li mu te možda
ipak ljepše. On zastaje. Dugo, dugo gleda svoje lijepe crvene,
a odabire mamine. Svoje ostavlja.
Odustaje.
Još je mali i mama mu je sve. Veća je od ljubavi, važnija od
slobode.
Odustajanje mama ne vidi i ne prepoznaje. Davno je bilo i u
mami zaboravljeno je, njezino prvo odustajanje.
GRIŽNJA SAVJESTI
Na raskršću je gužva. Vozači su stisnuti između crvenog na
semaforu i bake koja prosi. Ne mogu pobjeći.
Jedina obrana, koju svi koriste, je pretvaranje da ju ne vide.
Kada baka osjeti da prošnja ne ide, kroz prozor im ubacuje
sliku i odlazi.
Slika pada, vozači ju podižu, prepoznaju i tada trenutno
reagiraju. Sami, sada bez prisile, vade novac i zovu baku da
ga uzme.
Baka dolazi polako. Zna da joj nijedan neće pobjeći jer
pritisak te slike rijetki mogu izdržati. Samo oni bez grižnje
savjesti.
Svima ostalima to nije slika nego produžena ruka lica sa nje.
Lice na slici je Marijino. Promatraju ih oči Marije Djevice
INTERVJUI - HRANA ZA ZEČICE
Negdje je Larry Flint izjavio da u Playboyu ima premalo
golih žena, a previše intervjua važnih ljudi koje i onako
nitko ne čita.
On je zato pokrenuo drugi časopis, Hustler, pun golih žena
i bez intervjua. Playboy i Hustler ista su stvar. I jedan i
drugi zapravo se svode na svučene žene. Playboy je istina
uspio skinuti mnoge koje Hustler ne može i to baš zato jer
ima intervjue.
Intervjui važnih ljudi Playboyu ne trebaju zbog publike. Oni
su samo hrana za zečice.
Lakše ih je skinuti ako su oko njih textovi koje su izgovorili
cjenjeni i ugledni.
Zbog važne okoline i one same dobivaju važnost, a njihove
raširene noge samo u Playboyu mogu postati umjetnost.
KLONOVI
Klon Dolly sastavljen je odlično. Toliko je vjeran da izgleda
k'o pravi. Daje vunu, ide meee, a nema ni šavove, ni baterije.
Ničime se od stada ne izdvaja, ničime ne razlikuje.
Sklapanje životinje je uspjelo i osvojeni su bodovi da odemo
korak dalje. Na red je došlo i ljudsko sklapanje.
Uigrana ekipa iz sjene razradila je sve. Poznati su joj svi detalji
i odavno je nabavila baš sve potrebne dijelove. Preostalo im je
samo nestrpljivo čekanje dok ne dobiju službeno odobrenje.
I mi ostali jako smo nestrpljivi. Pitamo se kako će ljudski klon
ispasti? Hoće li sve na njemu dobro klapati? Hoće li biti ljepši?
Zdraviji? Hoće li duže živjeti?
Samo rijetke zanima koji iz ekipe će ugrađivati duše tim
sklopovima? Gdje je bio na praksi? Koju stručnu spremu za to
ima?
OPRAVDANJA
Na tulumima, poslije njihovih vrhunaca, uvijek dolazi vrijeme
pričanja viceva.
Prvom vicu je uvijek najteže jer on nas sve mora prebaciti iz
stanja razgovora u stanje smijanja. Treba biti jako dobar da u
tome uspije. Zato vlasnik prvog vica daje dugi uvod i
obrazloženje koje je zapravo opravdanje u slučaju da nas njegov vic ne nasmije.
Drugi vic ima već lakši put. Nije prvi. Njegov vlasnik zato daje
malo kraći uvod, kraće opravdanje.
Treći vic, treći uvod, treće opravdanje. Iako sve kraća, naša
opravdanja su neizbježna. Važna su kao i sami vicevi.
Tko god progovori unaprijed se želi opravdati.
Opravdavamo se jer su vicevi koje pričamo možda stari i
drugima poznati, opravdavamo se jer nas je strah da naši vicevi
nikoga neće nasmijati, opravdavamo se, a nismo još ni počeli.
VOŽNJA LIFTOM
7. kat: dobar dan.
dobar dan.
6. kat: t
5. kat: i
4. kat: š
3. kat: i
2. kat: n
1. kat: a
prizemlje: do viđenja.
do viđenja .
LAŽ
Iako nas uče da to baš nije poželjno - svi mi lažemo. Ako testiramo
svoje laži na drugima, sigurno ćemo nekoga prevariti. Kada nas
jednom u lažima uhvate nećemo od ljudi više ništa lijepo doživjeti.
Biti ćemo zauvijek označeni i nitko nam normalan više ništa neće
vjerovati.
Ipak postoji jedna posebna vrsta laži. Njen efekt totalno je suprotan
od onoga kojeg izaziva naše privatno laganje.
Čim ju ljudi čuju, odmah znaju da je to laž. Ipak, svaki put je
provjeravaju i baš svaki puta joj nasjedaju.
Čudna je to laž. Dobro upakirana. Izreklamirana
VOJSKA - SAMO SIMBOL
Postoji jedna vojska koja nikada nije ratovala. Sasvim pouzdano
se zna da ona nikada i neće ratovati jer za to nije ni predviđena.
Mala je to vojska. Nije moderno naoružana i nikoga u ratu ona ne
bi mogla pobijediti ili zaštititi. Ipak ta vojska postoji.
Njena uloga je samo simbolična. Ta vojska je samo simbol države
koja propovjeda o ljubavi, samo simbol države smještene u srcu
grada do kojeg vode svi putevi.
KORIDA
Toreador sigurno nikada nije čuo za lovca iz davnina. Ako ipak jest,
ne znam zašto onda tako ponosno hoda.
Davni lovac je lovio sam, imao je samo koplje, a zvijer mu prije
početka lova nije bila izranjavana.
Ako mu je u jednom trenutku, tijekom života, i bila panika -
nije imao dva, tri pomoćnika da zvijer koju love malo zbune.
Za sve to lovac iz davnina, za razliku od toreadora, nikada nije
tražio ni publiku, ni pljesak, ni šareno blještavo odjelo.
