Almost Famous

Sto puta sam si rekao; nemoj ništa govoriti. Kad ti ljudi krenu pričati, kimaj glavom, cokći usnama, suosjećajno trepći, ispucavaj fraze... Tako ti je to. Eh, što ti je život. Ajde, krenut će na bolje. Ajmo popit pa ko ga jebe...
Znam ja što treba, ali me nešto ponese. Kad vidim izduženu facu ispred sebe, kad me zastakljeni pogled sugovornika podsjeti na špekule iz dvorišta, kad mi se okrene sklopka koja drži pristojnost na mjestu i shvatim da me ništa od toga što slušam ne zanima, e tad postajem gadan. Za sebe. Počnem se hvastati. Spustim mu ruku na rame, nasmijem se glasnije nego priliči, i samouvjereno kažem baš onu rečenicu koja svaki put, neizostavno, kao što Ličanin iz kamiona svakog jutra zaurla "Krumpira!", pokrene zahrđale kotačiće sudbine.
Meni se to nikad ne bi dogodilo.
Kako molim? Say that again!
Prijatelju, dobar si, svaka ti čast, ali... MENI... lakonski pokret rukom prema blago nakošenom poprsju... SE TO... kažiprst u lice za pojačavanje efekta... NIKAD... prstić radi kao kronometar na klaviru, tika-taka... NE BI... tika-taka... DOGODILO... tika-tika... Tak! Odzvonilo!
(I samo da znate - loša sreća je kao fotografija, razvija se samo iz negativa. A dobra dolazi nasumce i ne možeš je prizvati.)

Martin iz ureda je dobar dečko. Malo naivan, ali na mjestu. Ima nekog komada s kojim se povlači već šest mjeseci, on bi nju maznuo, ona želi da ostanu prijatelji. Rano joj je, tek je prekinula dugu vezu... Napoj za papke. Žene ti daju toliko povoda za mržnju da je prava sreća što imaju sve te krivulje po sebi za amortizaciju. Takvim macho sranjima ja hranim Martina kad se krene žaliti. Dođe mi kao digestiv uz ručak. Sve do jučer, kad se pojavio nervozniji no inače i prosipajući sve oko sebe ispričao priču o tome kako su malo više popili za večerom, pa ga je zvala da se popne na čaj, pa ju je on dohvatio u liftu, kao jebem ti mater ako mogu više izdržati, sjela mu je točno na volej, onako šukerovski (ma da, ribičija - mi papci to volimo), ugurali su se u stan, počeli lupati po zidovima kao da se upoznaju s njima, slina se cjedi niz bradu, dekolte se rastvara, dođi Martine, predugo si čekao... i zazvoni portafon. Malo ih je trgnulo, ali nakon jebenih šest mjeseci nema tog portafona, čovječe! Treba nešto puno jače da te zaustavi. Signal dug jednu minutu i lupanje po vratima haustora koje se čuje do stana na 5 katu? Pa...
Martinu i njegovoj skoro pa bivšoj prijateljici u posjet je došao njen bivši. Opasno pijan i nasilan. Morala ga je pustiti da ne probudi cijelu zgradu. Morala je Martina pod hitno istjerati iz stana. Morala je to riješiti mirno. Morala je reći Martinu da pričeka samo deset minuta na stubištu i nastavit će kao da ništa nije bilo.
Pola sata kasnije, Martin je morao izgubiti svaku nadu. Izišao je iz zgrade, pričekao još jedan sat u autu i onda otišao doma. I što biste mu vi na sve to rekli?

Nesreća s tom rečenicom je što ispada tako lako, ni ne osjetiš je na jeziku, platiš kompi cugu, ideš dalje. Dok se teški čekić senzualno uvija nad tvojom aurom, ti grabiš zrak kao da plivaš leptir, vrtiš ključeve oko prsta, biraš broj one male s prezentacije... Večera u pola devet, kod Silvija; konobari znaju rutinu, izdašni s vinom, diskretni u gestama. Svijeće, muzika u zaleđu, kamenice za predjelo. Ona priča. Opušta se. Oči joj svijetle. Žene obožavaju slušati vlastiti glas. Zato mi ne moramo.
- Starci... provincija... ambicije... najbolja u klasi... stipendija... intervju...
Fenomenalne sise. Ja sam fetišist. Kad vidim dobar dekolte ispred sebe zamišljam hrabrog čovječuljka u planinarskoj opremi kako prolazi kroz veličanstveni klanac, gleda u vis pun strahopoštovanja i sprema se za odlučnu borbu s prirodom. Vidim ga kako podiže prvi bazni kamp kod rebara i kreće najtežim mogućim usponom. On je sportaš i voli izazove. I prije će mrijeti nego svoje zemlje dat!
- A kako je kod tebe u firmi?
Bzzz. Podizanje objektiva. Zoom na lice.
- Kod mene? Fino. Bilo bi još bolje da tebe mogu gledati svaki dan. Ali, tko bi onda mislio na posao...
Nemate pojma koliko loših fora znam. I kako dobro prolaze kao decentne duhovitosti pod odgovarajućim osvjetljenjem.

Gotova je. Reš. Iskustvo je moć. Seks je zakulisna stvar, do njega stižeš prečacima. Ako kreneš glavnom cestom, zalutaš na putu prijateljstva. Strašno sam se volio tih pet minuta vožnje do njenog stana.
- Bilo mi je prekrasno večeras.
Niži registar, blagi naklon i perolaki poljubac koji ne smije biti ni prekratak ni predug. Vrijeme je ključno, ako čuješ uzdah nakon što se odvojite već lagano možeš navlačiti kondom.
- Aaaah.
Onda?
- Mogao bi svratiti gore. Mislim, nije još kasno...
Jako volim liftove. To ti dođe kao seks u avionu, samo što ti je pilot frend pa mu možeš reći: "Ajde vozi malo gore dolje" Mijenjam dobar peting u liftu za loš snošaj po bilo kakvom tečaju. Dobro, ne mora baš na prvom spoju. I stan je dobar. Mala pišti kao čajnik. Zaljubljen sam. Rastem.
- Pričekaj malo, moram u kupaonicu.
Zašto to rade? Koji jebeni kurac ih čeka tamo? Ljubavnik iz toaletnog ormarića? Biblija? Digitron?

Tu se spustio zastor. Znaš kako klinci svaku večer poslije crtića u čudu gledaju staru kad ih tjera u krevet, kao da ništa na ovom svijetu ne upućuje na takav rasplet. Znakovi ne pomažu, zaigrao si se; večera-mrak-crtić Hm, ne djeluje čudno. A onda netko zalupa po vratima.
- Iva otvori, u frci sam!
Ošamutilo me, kao nešto što stiže dugo i izdaleka. Čujem fragmente. Jesi normalan... kako smo se dogovorili... e, sister, sorry, frka je... nemoj mi s tim dolaziti... ne mogu doma, paranoja... nisi čist...
Buraz junkie upao u loš trip. A mene još ne napušta muškarac-zaštitnik. Ne bi majstor uvukao kurac i pobjegao dok još može speglati štetu. Nikako, on se nudi kao taksi-služba. Do Jaruna? Nema problema. Zahvalno me pogledala i mazno šapnula:
- Vrati se kad ga odbaciš.
Točno u jedan zaustavila nas je prometna na Savskoj. Buraz ih je namirisao izdaleka, prvo se uzvrpoljio, pa se naglo smirio i napravio najnevjerojatniju stvar. Izletio je iz auta čim sam stao, ignorirajući sve oko sebe, a najviše murjake.
- Fala, stari, ja sam ionako tu preko puta u domu. Fala što si stao.
I već je na drugoj strani ceste.
- Primate stopere gospodine? Nije vam to pametno. Da vidimo vozačku i prometnu.
Papiri u redu. Puhanje. Promili. Previše promila. Večerašnji sretnik dobiva tri mjeseca besplatnog boravka u zemlji pješaka. A kakav je to paketić ispod sica? Heroin? Ma nije moguće.

U šest ujutro, s prvim šljakerima na kavi i konjaku. Da me bar netko upita za zdravlje. Dajte mi prvog kronera s ispucanim kapilarima na licu. Dajte mi debelu konobaricu umornu od života i loših udvaranja. Dajte mi bilo koga da Martinu za tri sata mogu lakše lagati. Stari, nećeš vjerovati, cijelu jebenu noć! James Brown. Seksualna revolucija. Vrištala je k'o Mariah Carey, skupila pod prozor sve pse iz susjedstva. Ultrazvuk.

Vidiš, to se meni nikad ne bi dogodilo.