Almost Famous

Nuno Artur Silva

Nuno Artur Silva, portugalski pjesnik, rođen je1962. godine u Lisabonu. Objavio je tri knjige poezije: Onde o Olhar (Gdje pogled, 1986.), Pela Errância dos Mitos (Vrludanjem mitova, 1989.) i Da Chuva (O kiši, 1993.). Ako bismo se poslužili riječnikom arhetipske književne kritike, tada bismo zasigurno mogli reći da se po broju pjesama u kojima se pojavljuje arhetip vode Silva nedvojbeno može ubrojiti u nasljednike onih srednjovjekovnih galješko-portugalskih pjesnika koji su ibersko pjesništvo zadužili svojim barkarolama (vrsta tradicionalnih galješko-portugalskih pjesama u kojima se razvija dvostruka tema – pomorska i ljubavna). Najčešće se taj arhetip očituje «preobražen» u more, gotovo sveprisutno u Silvinim stihovima.

Autor teksta i prevoditelj stihova: Nikica Talan

 

 

 

SPOZNAJA MORA

 

 

Plovio je.

 

Vodeći sa sobom san i nepoznatost, i želju za povratkom,

 

preduhitrenu čežnju.

 

Mora, mjeseci i zviježđa nadirahu mu tijelom i zaboravom.

 

I plovio je uvijek.

 

Bijaše točkom u beskraju mora.

 

Očajnički je žudio za zemljom.

 

Sada mu more zauvijek nastanjuje srce.

 


GDJE, GDJE POGLED...

 

 

Gdje, gdje pogled obzor tvog tijela

 

moje tijelo mora okrajak mene ne znam

 

mora korijen barke je putovanje.

 


IMENA (SAN MORNARA)

 

 

Od otoka načini mjesto zaborava

 

i sna.

 

Nastanjuje nepostojeća mjesta

 

imenâ – izgubljene uzorke

 

na priobalju srca.

 

Ne zna za sjećanje onog

 

što je bilo. Samo je ono što je snivao.

 

Otok će zaboraviti,

 

sanjajuć more

 

i brod kojim se jednog dana

 

ondje potopi.

 

 


OPLOVLJENJE

 

 

Nije okrugla Zemlja

 

nikad se ne stiže na mjesto odakle se krenulo.

 

Druga su mjesta, drugi ljudi,

 

drugo je moje srce

 

poslije mora:

 

 

Jer sve je prostor, san, nezbiljnost.

 

Istina Zemlje nije kugla

 

već uvojnica.

 

 


TAKO SE PREPUŠTAM...

 


Tako se prepuštam lutanju bludeći okrajcima ovih ulica

 

što me slijede.

 

Noć je istinska granica mog tijela.