Vladimir Vidrić
Vladimir Vidrić
Adieu
O moja je leđa lagano
Kucnula mandolina
I moj se kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.
A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla
Što mi sa zjena pada.
- Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.
Zašto bismo rekli Adieu rodnoj kući Vladimira Vidrića?
Zar zato što je privatni interes jači i važniji od javnog dobra?
Zar zato da stvarajući novo uništavamo i rušimo tradiciju i ljepotu starog?
Zar zato da krupni kapital postane još krupniji?
Zar zato što se ne poštuju Propisi i Zakoni?
Spasimo kuću Vladimira Vidrića, sačuvajmo Cvjetni plac!
