robert perišić
dvorac, amerika
– – –
miješam kavu bijelom plastičnom žlicom koju poslije
bacam
drugi čovjek
žena
u kafeu Eternal
u ogledalima okolo
eros u kosi, strelice
blicevi
oči, vatromet
cinik, naoko hladan
kao anđeo ili
first man on a moon
oboje
umnožavanje
kao pahulje
žena mlada kao snijeg
začeće bez dodira
zaraza
– – –
uspomene gospođe Le Corbusier
autostoperi
olovke za oči
muškarci
(konzilij oko Charlesa)
underwear
… opet govorim sama sa sobom
kao višnje
skida svoju haljinu
u
vidiš
smrt je design, skeptik i bohem
čovjek skače s nebodera ali
neboder je voda
duboka
nekoliko
desetaka metara
Charles umire uz jezero, u prirodi, blizu staze za
cross
perač izuzetno visokih prozora gleda u operacijsku dvoranu
žena, svjetlost unutar
akvarija pokazuje put ribama
– – –
pogled s prozora
staklo je
mladi burzovni činovnik u plavom izlazi iz nebodera
“glagol voljeti”
razmišlja
sok (strah) od breskve
u kafeu u zgradi korporacije “Sony”
paraliziran u svjetlosti
staklo je
ulica
izlozi puni boje, sreće
kupci - uspomene
kokice prskaju u staklu
plave oči
dugi zalazak
u turističkoj agenciji
kuća na obali (blizu začaranog mora)
crna službenica naglas misli
ja nemam srce
moja postelja gleda na prozor
