Almost Famous

BUMP & FLEX: Promises
Evo još jednog priloga tradiciji ženskih koliko-me-god-sjebao-ja-ću-se-uvijek-dići-iz-pepela-i-uzdignute-glave-nastaviti-dalje-sa-životom himni, u rangu klasika poput 'It's Not Right, But It's Okay' i 'I Will Survive'. Inače, iza imena Bump & Flex krije se Grant Nelson, jedan od onih producenata koji ničim ne pomiču granice, ali u njihovim okvirima rade neke od ponajboljih stvari koje se mogu čuti. Igdje. Ikada.
'Promises' krasi dragocjena dramatičnost: kad Eden pomalo drhtavim, pomalo rašpavim, ali iznad svega samouvjerenim pjevom otpočne svoju priču ("It's a cold, cold night…"), oko nje se vrpolji zgusnuta mreža sintetičkih violina, poput baklji koje osvjetljuju stazu u mrak romantičnog čemera. Ali, kao himna iz spomenute tradicije 'Promises' je prvenstveno ljekovita, uplifting kibernetička arija, ukrašena neočekivanim detaljima od kojih srce zastane, poput lomljave stakla koja se niotkud zareže usred pjesme. Eden na to, naravno, iščupa krhotine iz mesa i nastavlja dalje sa životom. Ona će preživjeti. Nije u redu, ali je… onak, okej.
Toliko moćno, veličanstveno da čak ni traljavi ma-je-li-a-moje-pare-bi-trošila rap Marca Williamsa ne raspršuje čaroliju.

DJ PIED PIPER AND THE MASTERS OF CEREMONIES: Do You Really Like It (Sovereign Vocal Mix)
Remiksi su zakon, jelda? Ja ih najviše volim kad razjebu original do granica prepoznatljivosti, ali posebno skidam kapu kad uspiju ostati vjerni izvorniku, dodavajući mu istovremeno izdašnu dozu safta koja je kronično nedostajala.
Original 'Do You Really Like It' svojim dolaskom na prvo mjesto britanske liste singlova najavio je eksploziju fenomena MC garaže, ali i bio ponešto suhoparan i praznjikav: uz podlogu koja nije bila ništa više od korektnog, The Unknown MC zvučao je letargično, nezanimljivo. Međutim, nakon tretmana Sovereigna (ako niste čuli njegove remikse 'There You Go' Pink i 'Case Of The Ex' Mye… pa, što više čekate?!?) - koji je tek dodao dijaboličnu bas-liniju i izvrnuo ritam naglavce - on zvuči podivljalo, raspištoljeno, vragolasto, moćno i nezaustavljivo, a prijašnje ceremonijalne besmislice pretvaraju se u vrući, vrući dancefloor manifest ("This one's for the headz out there, party people hear me declare/ If you like it, lemme see your hands in the air/ If you don't, yo get the hell outta here/ Bass is kickin, drums is drummin/ When you hear td-td-t, I'm comin!").
Aj rili, rili lajk it. Am lavin it, lavin it, lavin it!

GENIUS CRU: Course Bruv
ON: "Are you ready to rip it up?"
DEČKI: "Course, bruv!"
ON: "Well, do we spread out in the club?"
DEČKI: "Course, bruv!"
ON: "Can I have a sip of that?"
DEČKI: "Course, bruv!"
ONA: "Can I have a sip of that?"
DEČKI: "Course, luv!"
Idealna glazba za pripremanje za subotnji izlazak. Bonus pusa za vrtoglavi orkestralni sempl što se komeša i urušava unutar samog sebe, poput posljednjih izdisaja percepcije skoro pa dokrajčene bezumnim količinama alkohola.

MR. SHABZ FEAT. SO SOLID CREW: Another One
Koliko se god garažni MC-ji trudili ispasti mrkim facama koji će izrešetati sve hejtere koji ih krivo pogledaju, ne ide im jer uvijek zvuče nekako… pederasto. Meni, naravno, ovo nimalo ne smeta. Većina glazbe koju slušam podosta je pederasta, a jedna od najjačih strana garažnih MC-ja je upravo to kako zvuče ležerno: ne u smislu američkih repera koji se naduvaju da jedva otvaraju usta, već prije poput pijanog društva na tulumu dobre vibre. Uostalom, dok su američki MC-ji zvijezde koje same predstavljaju glavnu atrakciju, 2step MC-ji su nitko i ništa bez publike koju napumpavaju svojim party-bulažnjenjem svjetlosne brzine.
I tako, dok moćni So Solid kru kreće odrađivati svoj featuring usred sitnosatne, zvonke laganini melodije, odjednom ulijeće hiperzašećereni "Mmmmm" Mr. Shabza, i jasno je da imamo pred sobom hibridnu poslasticu jebačkog satenskog R&B-ja i tvrde ulične bas-MC-ji-i-ritam akcije. Odatle sve kreće po loju: teturajući bas lupa na sve strane, So Solid momci pokazuju kako im dobro ide i izvan ograničenja od 21 sekunde po čovjeku, hvala na pitanju, a način na koji se 'Another One' prešaltava iz street šprehe u milozvučni, gay-as-fuck refrenski pozdrav rejverskom plemenu, za prste je polizati.
Ako vam se ovo svidi, obavezno potražite još jedan podjednako slasan R&B/MC hibrid iz So Solid radionice, 'Nasty' AC Burrella, u kojoj nenadjebivi MC Romeo elegantno prolijeće kroz jednu od naj-naj-naj-zabavnijih reperskih dionica u živom sjećanju.

STICKY FEAT. MS DYNAMITE: Boo! / BLACKOUT: Mr DJ (The Ginal Mix) / NESHA: What's It Gonna Be (Sticky Y2K Mix)
Bez sumnje, Sticky je jedan od najboljih producenata današnjice, podjednako udarnički sjajan i kad je mračan, i kad radi singalong-girlie himne. Za početak, tu je 'Boo!', drugi najbolji singl 2001, u kojem dancehall sreće (još jednom) 2step garažu, a zidovi se tresu pod nasrtajima prodornog, hipnotičkog brujanja basa. Što Miss Dynamite brblja, ni nakon više desetaka slušanja nećete znati, ali jedno je jasno - s njom vam se nije zajebavati. 'Boo!' se izvrtila u mom kućanstvu valjda barem stotinjak puta, i uvijek me iznova uspije razdrmati iz mrtvila. A koncept dancehall garaže i dalje ostaje nedovoljno istražen i eksploatiran - nije mi jasno zašto, kad su rezultati gotovo uvijek ovako umobolno, ubitačno dobri!
'Mr. DJ' sasvim je drugačija zvjerka. U biti, ne bi se to ni moglo nazvati "zvijerkom", prije prekrasnim cvijetom koji se nekoliko minuta iznova i iznova rascvjetava. Ljubavne ode puštačima ploča ionako rijetko fulavaju (poslušajte samo 'Love At First Sight' Kylie Minogue. A i ostatak njenog novog albuma, kad smo već kod toga. Božanstven je - jedno od najugodnijih iznenađenja u posljednje vrijeme), a mozaik isjeckanih uzdaha djevojke imenom Kasi što otvara procesiju delikatesa je za sebe.
Neshina 'What's It's Gonna Be' izvorno se pojavila još prije par godina, i bješe sasvim sladak komad R&B garaže. No, nakon Stickyjeve prerade jasno je da ipak nije bila dovoljno slatka: tek u njegovim rukama, ovaj apel za vjernost nemarnom partneru pretvara se u naprosto nebeski predivnu ljubavnu pjesmu, a gorko-slatki, razigrano-tužni, čeznutljivi refren blistavi je spomenik vječnoj misteriji ljubavi, svim njenim usponima i padovima, mukama i radostima, bez kojih bi naši životi bili naprosto tužni i nedorečeni. Dudo, javi mi se kad napišeš nešto ovako dobro! :)

TNT FEAT. TERRI WALKER: Easy Lovin'
Svaka pjesma slika sliku. 'Easy Lovin' u mojoj glavi riše prizore workout videa odigranog u zapuštenom uličnom skladištu, s hrđavim lancima koji se klatare iznad znojavih tjelesa. Otkud ova gimnastička snoviđenja? Ponajviše od divno isprogramiranih beatova, koji se sudaraju jedni o druge baletnom gracioznošću, poput trupe androidskih klonova Julie Stiles koji uistinu znaju čagati, zemljom koliko i zrakom.
Na ovako koreografiranom terenu, Terri Walker prirodnom lakoćom umiljato se uvija i izvodi grlene piruete, bestjelesno elastično, zastajkujući ("I-i-i-it's easy lovin'") i poskakujući ("It's a dirty, dirty… love-eeeee-in"), klizeći od diva-gimnasticiranja do zamamnog razbrajanja u refrenu. A ja sa smiješkom na licu dižem visoko u zrak dva komada kartona s velikim, masnim desetkama.

THE UNDERDOG PROJECT: Summer Jam
Koliko mnogo kontekst može značiti, sjajno pokazuje ova stvarčica koja mi je ušla na jedno uho i izašla na drugo kad sam je god čuo na Vivi: tek u okružju 'AN2001' skužio sam o kakvom je biseru riječ.
Zamisliti kakav bi 2step Brian Wilson napravio u onom kratkom trenutku kad je napustio klasično surf prangijanje, a droge mu još nisu bile pojele mozak. Poput najboljeg ljetneg soundtracka, 'Summer Jam' je perolaka, presijavajuća, suncem okupana ljepota koja se s guštom bacaka u plićacima svih onih divnih klišeja zbog kojih je ljeto toliko obožavano: izležavanje na plaži, tulumarenje po priobalnim rupama, Prada suknjice, nauljena torza, vruće noći, kupanje, zajebavanje… i, naravno, zaljubljivanje. "Can't get you out of my mind, I can't lie/ 'Cause a girl like you is so hard to find", pjevuši glas istinu po milijunti put čuvenu, ali unatoč tome ništa manje srcu blisku.
Naravno, koliko god nezaboravan ljetni provod bio, uvijek negdje po strani leži zastrašujuća spoznaja da će uskoro biti gotovo. I kad glas u nastavku zapjeva "… I'm waiting for a day when I can make you mine", u njemu se osjeti strah da će - lakoćom kojom se ljetna noć stropošti, poput pijeska koji sipi iz ruke - vrijeme uskoro isteći.
Ali nema veze: "This ain't nothing but a summer jam, we're gonna party as much as we can", ori se refren dok se ekipa udaljava u sparnu tminu, nadajući se da će baš ova večer biti za pamćenje.

UNITED GROOVES COLLECTIVE: Madness (J Sylvester Mix)
Jedna od prebrojnih stvari koje obožavam kod 2stepa svakako je nehaj za konvencije "dobrog ukusa" (znate, takvo nešto NE POSTOJI - svačiji ukus i doživljaj glazbe jednako je vrijedan) i bezočno mažnjavanje bilo čega što se učini zgodnim eksploatacijskim materijalom. 'Madness' tako parafrazira jednu lajnu davno, s razlogom zaboravljenih Sneaker Pimpsa ("It's madness, I do confess/ It's putting my heart to the test")…
… I tko bi rekao da nešto što ima ikakve veze sa Sneaker Pimpsima može biti ovako senzualno, zavodljivo, karamelasto-melankolično i nadasve pre-pre-pre-predivno? Ali fala bogu, čuda se događaju, i kao sve najbolje ljubavne pjesme, 'Madness' je pjesma čežnje, stješnjena u zagrljaju sjetnih synth-valova, očaravajuće melodije, sa Shellynim vokalom dovoljno suptilno izobličenim da bi nas uvukla u svoje izbezumljeno srce. "Confusion… just so many things I wanna say…/ Do you want me?/ 'Cause I do, I dooo…"