Almost Famous

BARBARA

tog je ranog poslijepodneva u kafiću iznad terminala
moja draga Barbara, koju ja od milja zovem Barek
neovisno o Nicku Caveu, Shreku 2 i Bibliji
shvatila da people aint no good.
ja sam srkala kakao, ona je plakala i tako pijuckala slani kapučino.
onako s podočnjacima i podbula, sjedeći u kontralihtu
naricala je nad činjenicom da je dvadeset godina vjerovala kako su ljudi bubači,
i da im se odurnoća samo ponekad nekim čudom desi.
ne obazirući se na konobara
pitala se retorički (u jobovom ključu) kako je mogla učiniti nešto tako svinjski,
i to više puta. ona. ona koja je cijeloga života vjerovala da je oličenje
dobrote i morala.
ona. ona koja je cijeloga života vjerovala da je oličenje čovječnosti.
u to ime pala je još jedna zasoljena kava.
uvjeravala je: stara, to nisam bila ja.
ja sam radila harmonike od papira za šećer i bila hepi
što je došla pameti i uvidjela da su ljudi zli. da im treba spasenje od njih.
kao kakav ključni masenger u Matrixu
nadnijela sam se nad stol i
izrekla joj revolucionarnu istinu
da u svakom nespašenom čovjeku živi barem jedno sivo čudovište.
egzaktno rečeno pobunjeni anđeo.
šutjela je, ali nije bila iznenađena. (ovoga puta nisam ispala fanatik.)
gosti su odavna otišli kući i konobar je zatvorio kafić. prošla je jesen, pa i nova godina.
brat joj se zaposlio, starija sestra se udala.
ona je i dalje sjedila i plakala. o ljudi, koja milost.
digla se i otišla van, u isusa.

SASVIM SLADAK ČOVJEK

planinski lanac anda ima ime, i to "put-pod-noge" privlačno.
bakterija ešerihija ima ime, namještaj ikea ima ime,
špageti bolonjez imaju ime, kamion globtrotter ima ime.
ime farbe za kosu "plava noć" je okej,
janjevci svojoj djeci daju smiješna imena, vrsta suza zvane krokodilske
isto ima guba ime, a ime izdavačke kuće "meandar" je fino.
jedna grafička olovka ima ime toz, moja doktorica Melada i njezin sin imaju svaki svoje ime,
kad ti se listaju nokti i to ima ime,
frankfurt nema ništa više ime nego što ga ima otočac,
svaka knjiga ima ime, pa i one što su tekovine semantičkog konkretizma.
bog ima ime, i zove se Jahve.
sve ima ime, tome se ne može izbjeći.
ime je, kako bi rekla, neka otvorenost, izlaganje identificiranju.
samo se siva čudovišta vole praviti mutava i izigravati da ga nemaju.
i uopće se vole praviti, prenavljati, pretvarati, prikrivati
e to najviše, prikrivati i to pod baš tvojim skalpom i tvojim identitetom.
da, tvojim zubom. tvojim noktom. tvojim okom. tvojim pupkom. tvojim ždrijelom.
a znaš zašto. naprosto da bi tebe, iako si sasvim sladak čovjek
što elegantnije likvidirala, bez ikakvih tragova, kako se i priliči konceptu savršenog ubojstva.
da ne kažeš da sam to rekla ja
sjedni u miru, isključi mobitel i pročitaj ivan 8:44

IME MU JE ISUS

moj doktor, moga doktora doktor, i doktorova doktora doktor
znaju kako izbaciti sivo čudovište van. tabletom.
kao trakavicu ili dječje gliste.
popiješ crvenu, žutu i zelenu tabletu dva puta dnevno
i nakon tjedan dana čudovište izlijeće van uz vrisak izuzetno visoke frekvencije
koja nije čujna običnim ljudima
već samo psihijatrima i neurokirurzima.
redovi pred apotekama su samo dokaz
kakav uspjeh njihova tabletno-narkomanska tehnika polučuje.
a tek nebrojeni veseli i oslobođeni stanovnici naše presretne zemlje.
odnedavna sam počela primjećivati da se sivo čudovište udomljeno u nečijem mozgu
uvijek pri susretu s psihijatrom razgaljeno uzmaše repom.
jer dobit će hrpu svojih bombona propisanih ružnim rukopisom i receptom.
i moći će se još dugo bez straha montirati u svoje eksperimentalne filmove
u predčeonom kortexu svoje žrtve.
kao da je to moralo biti tako, samo rijetki znaju da se siva čudovišta jako boje
samo jednog jedinog tipa u cijelom svemiru.
kad netko tko je s njim u vezi samo spomene njegovo ime
dobiju tahikardiju i mrtvačke fleke
(doživjela sam to, jer sam i sama povjerovala njegovom imenu)
vjerovali ili ne, činjenica je da taj iznimno dugovječni,
i izrazito milosrdni tip uskoro dolazi i
da se i sa najsivljim i najrutavijim čudovištem u nama
jednom zauvijek obračunao na golgoti.

CRNI ČAJ S MLIJEKOM

pijem već treći crni čaj i taj mi čaj procijedi
crno, unatraške: dorta, sve je kao i prije obraćenja.
i ovog sam se jutra na zaslonu pojavila kao droban čovjek.
mala mekana zdjela za siva čudovišta.
sivo čudovište je veliko kao velebit
i kad je moje tijelo otvorilo šarafcigerom nevjere, upotrijebilo je trik
"kako staviti tri slona i jednu žirafu u fiću".
ta se tjesnoća ponekad osjeti kao da si u preuskom kostimiću (ili fići) od tvida.
a tri vremena i polovinu vremena bilo je izvan mene
i lutalo je pustim i bezvodnim mjestima tražeći pokoja,
ali ga, naravno, nije nalazilo.
a ja, pusta, očišćena i lakomislena kuća
širom sam otvorila bezbrojna vrata u sebi,
ni ne sluteći da se siva čudovišta u podstanarstvo nikad ne vraćaju sama.
(čaj, kao svaki pravi gospodar, šuti dok ga pijem.)
ne znam jeste li ikada čuli da su siva čudovišta grozno društvena
pa sa sobom dovedu sedam drugova gorih i od sebe