Antonija Krajina
Antonija Krajina, pjesnikinja iz Slavonskog Broda, autorica je zbirke pjesama “Čingi lingi”, objavljene 2006. godine. Ljubiteljica je konja i instruktorica joge.
***
Živim na početku
Francuske književnosti
Slušam jazz
Ponekad se poželim
Postmodernog špinata
Pa kao pravi Popaj
Nosim ga uz sebe
I mučim zaposlene u knjižnici
Jer je zabranjeno unositi hranu&piće
Oni ne znaju da ja od zelenog živim
Te da mi fali krevet i malo sna
Koji poziv na čaj
I ključ od ulaznih vrata
***
Bučna stopala
Sa trudom tišine
Dum dum
Tap tap
Sva težina umora
U vrućoj vodi s televizorom
I čajem za laku noć
Servirano s puno topline
Jednosmjerne i apsolutne
Bez zagrljaja
Bez tapšanja da podrigneš
Igrice kompjuter šutnja
***
Danas imam kosu od piva
I pričam s jajima
Danima me boli ova svježa kiša
I dezodorans viška
A oblaci ne broje riječi
i 12-satno spavanje
***
Vrijeme ponekad nađem u selima
Šuma
Jer ona upija sve neznanje
I iz nje izlaze nevina naga djeca
Noseći svoje krvavo u rukama
Srce
***
Gušio si se
Barem sam te nastojala
Noćima si me
Zbog toga sam sada tijesna.
I šta znači gubitak?
I što je to patnja?
***
Dugi rukavi
Ljeto je
I nosim haljinu ispod
Jakne
Jer otok je prevrtljiv
A vjetar puše
A šta bi drugo
Kad smo sami
I nekako mislim da ćemo biti uvijek
Ti i ja
I miris lavande
Koji smiruje
Sve oko nas
Dok ti opet čitaš
I družiš se s ljudima
Koje ja nikad neću ni upoznati
***
Okviri ovih prozora
Ovoga grada
Novi su
Zgrade također
Moje oči također
I zelene plave
Kad odem do Save
I pretvorim smeđu u more
***
Premalo jedem da bih shvatila
Kako sam teška i kako ću uvijek biti
Teža od nekih
***
Ako ne znaš vratiti se
Što sam onda ja?
Malena mi je sva crvena
od smoga
a ti još uvijek pušeš isti balon
i nosiš košaru na glavi.
Reći će ti i oni koji ne kupuju ništa
da su tereti veliki višak.
***
Gledam jutro
Ono meni kaže
Šutim kroz daljinu
Samo magla
Naslućuje nemir
I širi krila ne znajući
Da je jednom bila slobodna
****
Kad upalim sunce shvatim da smo mrtvi
Jer se nismo zalijevali
I ne znam za čim posežem
Umjesto prstiju imam naranče
I sve te rajčice me plaše
***
Kupim šećer i kiselu
U jednom
Tobože neki sok sa okusom
Grožđa
Danas se želim malo trovati
Prodavačica kao da je shvatila
Moje neverbalne znakove ovisnosti
Lipa do 3 kune košta
Joj kako volim takve cijene
Naravno da čekam svoju lipu
Stavlja mi ga u big brown bag
Odjednom se smijemo
Cugam ga ispred trgovine
Desnije od desničara
Koja podsjeća na ratno stanje
Jer je poluprazna
Sasvim ga ispijam u jednom gucu
Želudac me peče
Sad sam
Spremna za ljude
***
Kako smoći snage
I ne probuditi se
Na istom krevetu na kojem sam
Sinoć zaspala
I ujutro ne doručkovati
Ne imati zube za oprati
I biti
Star
Pitam se kako
Ili to dođe s godinama
