Branislav Oblučar
Branislav Oblučar (1978), studirao komparativnu književnost i kroatistiku, pjesnik. S Boškom Kuzmanovićem objavio zbirku pjesama Anđeli su pali na tjeme (1997). Član je programskoga Odbora pjesničke manifestacije Goranovo proljeće.
davanje imena mačkama teška je stvar*:
traži brzu riječ i precizno oko
jer svaka zna kako se želi zvati
i to pokazuje
(nevješti u čitanju neka se uzdrže
od proizvoljnih imena)*
Kaže pjesma T. S. Eliota. U njoj piše da svaka mora imati tri različita imena, što nam nije jasno: iako smo zadnju zvali Čupava, Ciganka, Vrtirep (ponekad i Dosada Živa), ona ni na jedno nije obraćala pažnju. Zamišljali smo, poslije, kako su je dozivali ljudi kojima smo je poklonili: tri su dana prilazili drvetu kamo se sklonila od psa, svaki dan s drugom listom imena koja su smišljali obnoć, dok je pas zavijao na mjesečini.
* * *
zašto me mačići najviše vole?
jer imam dovoljno velik dlan da
krzna zapucketaju odjednom*
svako ovisno o duljini i boji dlake
o dijelu dlana kojim ih
poslagana u drijemežu
rasanjujem
jer imam dlan koji je kuća za njihove korake
(ali samo dok nisu u njoj)
*
Mačji magnetizam učinak je ljubavi koja se rađa u prostoru između dlana i dlake i ne nalazi usporedbu u ostalim dodirima. Zamislite da svaki put kada vas dotakne žuđeno biće vaša koža zapucketa - svaki odnos ljubavnika bio bi obavijen šutnjom, izuzet iz svijeta u kojemu se naprestano brblja.
* * *
narodni recept protiv očajanja
kaže da
treba leći i položiti na trbuh
crno mače dva sata
ako je bolest na smrt
a sat ako je tuga
prolazna u lakšim slučajevima
depresije prihvatljive su i sive
ili žute važno je da su jednobojne
i da hoće ostati ako se uplaše
pa zbrišu
čovjeku se loše piše*
*
Nema lijeka protiv bijede postojanja, kao ni protiv lošeg pisanja! S obzirom da šutnju ponekad ipak teško podnosimo, crne dane provedimo po uzoru na svoje ljubimice - mijaučući!
* * *
baš kad sam dovršavao zapis o silovitosti žudnje*
odnekud su upale mačke pa
pootvarale prozore u zagušljivim rečenicama:
- nije ni čudo da tri puta dnevno pomišlja na smrt
autor koji ne može disati
između slova - kašljucale su
- i stalno misli na ono što mu
(u tekstu)
fali
*
Samozaljubljene, mačke ne znaju za žudnju - zato su nadmoćne čovjeku, tvrde neki i zaista im se uklanjaju s puta. Drugi, skeptičniji, okruženi njima u zimskim noćima, zamišljaju poglavlja traktata koji bi otkrio istinu mračnoga predmeta mačje želje.
* * *
mačka trese glavom
lišće dozrijeva i žuto kao limun
lijepi se za površinu
prvih kiša
kapi mile krznom poput buha
zasijeca ih očnjacima
stane pa osluškuje:
dim prianja uz dlaku
obojena u maglovite dane
ulazi u kuću
i pronalazi mjesto kraj peći
zimljiva i lijena
miševe lovi još samo u snu*
*
Što sanjaju mačke, love li i u snu - teme su kojima smo brat i ja pristupali metafizički i posvećivali im cijele večeri, sve dok nam od budnog promatranja usnulog mačjeg tijela ne bi otežali kapci. Strizanje njenih ušiju tada se miješalo s našim polusnom iz kojeg smo lako, mačjim skokom, tonuli u san, pronalazeći odgovore na sva pitanja.
* * *
mačka kimne glavom
mjesec uzvrati
oduvijek smo sumnjali u kineske
predaje koje su u njemu
vidjele lice zeca
još više u ruske:
pa znamo da lajka
nije bila kuja
a psi zavijaju na mjesec
jer nikada neće dospjeti
tamo gdje su
one kojima naša mačka
lijepo otpozdravlja:*
laku noć.
