srđan sacher
rodil se u zagrebu devectopedespete
apsolviral na filozofskom faxu etnologiju
ot osamdesprve svira z bendovima
haustor
dee dee mellow
vještice
žnjima snimil oko deset plejki
uglavnom svojih pjesmica
ot uvek oženjen z brankom
otišel iz zagreba pret šest let
lunja okolo
i tak
zagreb – warszawa – praha – cochabamba
la paz – santiago – kobenhavn
apsolviral na filozofskom faxu etnologiju
ot osamdesprve svira z bendovima
haustor
dee dee mellow
vještice
žnjima snimil oko deset plejki
uglavnom svojih pjesmica
ot uvek oženjen z brankom
otišel iz zagreba pret šest let
lunja okolo
i tak
zagreb – warszawa – praha – cochabamba
la paz – santiago – kobenhavn
:bio sam budala:
vidiš, brod ne može ploviti
a da ne diže valove
i trebalo je
(a bio sam budala)
uživati
dok ti prolaziš i ploviš
i uzimaš pažnju i poglede
recimo
(a bio sam budala, kažem)
prošla si
i već te je prazna ulica
ali zrak titra i odbijaju se valići
i ziblju
usidrena srca
izloge
kuće
neon
i rubno kamenje
:konji i zvukovi koji dolaze izvana:
su isto
konj i zvukovi koji dolaze izvana
nisu isto
od razlike žive konjušari
a ja propadam ravno u pakao
:grad u kojem smo mi živjeli:
više ne postoji
pao je kao ustrijeljeni slon:
na koljena
zatim mu je glava klonula na stranu
i brrrum..
na bok
:jedine boje su indigo plava i pijesak žuta:
jedini okret je vjetar
ili osmjeh
od kambrijskih mora
do državnika-očeva
kroz podrume ninive
samo oklopi ostaju
ima slika u muzeju u pragu
ne znam ni autora ni razdoblje:
sveti netko skicira bogorodicu
:znaš:
anđele
to nema ni u njemačkoj
bicikl koji vozi unatrag
sama konstrukcija mu to ne dozvoljava
kao ljubav
on stoji uspravno
samo kad ide
ravno
u krug
uzbrdo - nizbrdo
ali naprijed
uvijek naprijed
znaš
anđele
na nebu je šuma
zemlja u kojoj nikad nije žalosno
a ti i ja?
makar smo si poravnali
poletno – sletne staze
i složili aviončiće od jelovih letvica
velika srebrna ptica
nikako da nam sleti
s poklonima
:treba zabraniti mješane brakove:
otkad je ičega
putnici zavide stanovnicima
koji zavide putnicima
kako mi je jedan roditelj putnik
a drugi stanuje
zavidim i jednima i drugima
i kojoj rasi pripadam?
ako se mene pita
treba zabraniti mješane brakove
:b.l.-u:
jednog dana na otoku soli
reći ću ti koliko te volim
prijatelju
ti si kičma
ujed straha ili gladi u utrobi iscrpljenosti
zmijski jezik rascijepljeni
topla kožnata pljuvačka i zrnce zlata u ustima
proljetna kiša namašćujuća
pješčana oluja stranputice
rascvjetana narančo osunčana
suncem i ogledalom nas zovu
ormari s pretincima osušenih algi
festivalske maske smaragdnih očiju
pjegavi bikovi noći
morske mačke
klaviristi
ti si moj nokat odrezani
nosiš bijele pjege mojih bolesti
moj
i dalje moj
unatoč škarama
ljubavniče laži
zlotvore
prijatelju
jednom na zelenom rtu soli
reći ću ti koliko te volim
:odljubiti se:
je kao roditi se ponovo
kao da te krvavog i urlajućeg
izbace na
ledeno i kameno stepenište
obasjano okruglim staklenim lampama
na svakom odmorištu
možeš ići gore
ili možeš ići dole
ali nijedan put ne vodi natrag
sjedneš nekamo
i plačeš zauvijek
zato se ponekad odajem
kao da sam gmizavac
koji nema vlastite
tjelesne topline
nego se eventualno grije
izvana
vidiš, brod ne može ploviti
a da ne diže valove
i trebalo je
(a bio sam budala)
uživati
dok ti prolaziš i ploviš
i uzimaš pažnju i poglede
recimo
(a bio sam budala, kažem)
prošla si
i već te je prazna ulica
ali zrak titra i odbijaju se valići
i ziblju
usidrena srca
izloge
kuće
neon
i rubno kamenje
:konji i zvukovi koji dolaze izvana:
su isto
konj i zvukovi koji dolaze izvana
nisu isto
od razlike žive konjušari
a ja propadam ravno u pakao
:grad u kojem smo mi živjeli:
više ne postoji
pao je kao ustrijeljeni slon:
na koljena
zatim mu je glava klonula na stranu
i brrrum..
na bok
:jedine boje su indigo plava i pijesak žuta:
jedini okret je vjetar
ili osmjeh
od kambrijskih mora
do državnika-očeva
kroz podrume ninive
samo oklopi ostaju
ima slika u muzeju u pragu
ne znam ni autora ni razdoblje:
sveti netko skicira bogorodicu
:znaš:
anđele
to nema ni u njemačkoj
bicikl koji vozi unatrag
sama konstrukcija mu to ne dozvoljava
kao ljubav
on stoji uspravno
samo kad ide
ravno
u krug
uzbrdo - nizbrdo
ali naprijed
uvijek naprijed
znaš
anđele
na nebu je šuma
zemlja u kojoj nikad nije žalosno
a ti i ja?
makar smo si poravnali
poletno – sletne staze
i složili aviončiće od jelovih letvica
velika srebrna ptica
nikako da nam sleti
s poklonima
:treba zabraniti mješane brakove:
otkad je ičega
putnici zavide stanovnicima
koji zavide putnicima
kako mi je jedan roditelj putnik
a drugi stanuje
zavidim i jednima i drugima
i kojoj rasi pripadam?
ako se mene pita
treba zabraniti mješane brakove
:b.l.-u:
jednog dana na otoku soli
reći ću ti koliko te volim
prijatelju
ti si kičma
ujed straha ili gladi u utrobi iscrpljenosti
zmijski jezik rascijepljeni
topla kožnata pljuvačka i zrnce zlata u ustima
proljetna kiša namašćujuća
pješčana oluja stranputice
rascvjetana narančo osunčana
suncem i ogledalom nas zovu
ormari s pretincima osušenih algi
festivalske maske smaragdnih očiju
pjegavi bikovi noći
morske mačke
klaviristi
ti si moj nokat odrezani
nosiš bijele pjege mojih bolesti
moj
i dalje moj
unatoč škarama
ljubavniče laži
zlotvore
prijatelju
jednom na zelenom rtu soli
reći ću ti koliko te volim
:odljubiti se:
je kao roditi se ponovo
kao da te krvavog i urlajućeg
izbace na
ledeno i kameno stepenište
obasjano okruglim staklenim lampama
na svakom odmorištu
možeš ići gore
ili možeš ići dole
ali nijedan put ne vodi natrag
sjedneš nekamo
i plačeš zauvijek
zato se ponekad odajem
kao da sam gmizavac
koji nema vlastite
tjelesne topline
nego se eventualno grije
izvana
