Almost Famous

ivana žužul

 

Ivana Žužul (Split, 1973.) objavljivala je pjesme i priče u književnim časopisima. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike 2001. godine za zbirku Vodostaj vrtoglavice.

 

VODOSTAJ VRTOGLAVICE

 

 

 

Tebi šapćem:

Na bedrima mi

ne piše

mnogo

o vodostaju

vrtoglavice,

past ću

gluho

bez objave.

Dragi T.

ti si obmana

iz koje

ne puzi

ni nemir

ni tuga

ni mekana

ni narančasta

infantilna vjeverica.

Ne pišem

dnevnik

 jer tužan

u njemu

T. jede

lijepe uši

moje treće sestre

i tata ima shizofreniju.

Glasine o tom

šire prijatelji,

pjesnici koje ne volim,

zato bosonoga i kužna

kako reče

dečko moje sestre

spašavam lješnjake

što će pridonijeti

konačnom rasapu obitelji.

 


ZID U SNU

 

Dragi T.,

ne preostaju ti

ni dva dana

da isklešeš zid,

jer mrtav si.

Tvoj sprovod

odgađaju

tek zbog vjenčanja

u obitelji,

to financijski

ne bi mogli podnijeti.

U mraku

bez glasa

ližeš tanke fuge

bez broja,

ispisuješ list po list.

Mama nema suza,

ona poriče smrt

i gladi zid,

govori mi:

Idi spavati.

Zid čeka.

Nek ne misli

da mu više

nitko neće dolaziti.

 


SVIM MOJIM BEZBRIŽNIM T.-OVIMA

 

Ponavljam vam

dragi T. prvi

i dragi T. drugi

bili ste u pravu

kad ste proricali:

kule su uvijek od karata,

i srušit će se

kao jama u jamu.

Nisam znala drukčije

no šutjeti,

jer rubovi mi polako bježe,

kad me

gledate izbliza,

bez bojazni,

bezbrižno,

gotovo ravnodušno

kako klizim ponornicom

do ušća

zemlje Nedođije

iz koje ne namjeravam otići

samo zato što neki od vas

nijemih dragih T.-ova

tvrdi da ta zemlja ne postoji

i da su sve zemlje iste.

 


 

KUĆA PISKARALA

 

Neću ti doći

piskaralo

obični sniježe

kad uporno

pišeš i bijeliš

misliš

samo da te vide.

Samo sniježi

kao da se bjelina

može mirisati.

Bojiš se

šarenih bogova?

Sanjaš li

Proljeće

ili tvoja mora

ide dalje

od osunčanih jaglaca?

Zato ne prijeti

se bijeli

u tvoju kuću

neću ući.

Prazna i ružna

ostat će dovijeka.

 

 

 

 


SIVKO SE UŠUTIO

 

U mrak

pod zmijskim zubima,

grabimo

preko kreveta

Sivko i ja.

Znam,

ne zove i

ne šalje razglednice

a koža na listovima

ljušti se polagano

kao s noći,

gledaj Sivko,

nigdje mjeseca

kao da ga

nikad nije snijela

boginja

s čudnim imenom.


NASILNI BANANA ROLAD

 

Žrtvujem tri četvrtine sebe

Utakmici hajduk-Panathinaikos,

pokoravam se

ljubaznom nutkanju domaćice,

rječitosti negdašnjih prijatelja,

nasilnom Banana roladu.

U strahu od zlokobne disonance

kuharica sam:

tražim recept za novi kolač

i tako dajem od sebe

preostalu četvrtinu.

Tonem

zajedno s drugima

u neizbježno.

 


 

DIJETE S DUNAVA

 

Preplivali smo Dunav

uzduž i poprijeko.

Željeli smo to do samog dolaska.

Morali smo

sprati krvave tragove

vlastite zemlje i

nismo sumnjali

u vjerodostojnost

sveučilišta, medovine ili

sna poslije crnog piva.

Bili smo letači,

nad najsuicidnijom

zemljom na svijetu.

Svidjelo nam se.

Fotografiju ispred parlamenta

snimili smo

kad je krstitelj grada

iz svog bureta

dozvao dječaka na mostu.

U gradu s rijekom

iza osam mostova

ostavili smo dijete

bilo je naše, mađarsko.

 


 

RODE BEZ KLJUNOVA

 

Silvestrovo,

prava odmazda smislova.

Odumiru ljubavi,

strepnje,

razgovori,

gladiole…

Ostaju beznačajni uresi:

nošene haljine,

iznuđene rečenice

što najavljuju vrijeme

bez mirodija

rode bez kljunova.