Pretpostavljam da većina vas ima završeno srednješkolsko obrazovanje.
To nas je obrazovanje, nekmoli (sa)znanje trebalo pripremiti za odabir(e). Bilo da je riječ o nastavku školovanja ili o promptnom odabiru zanimanja odnosno struke.
Današnji klinci trebaju se tako u srednjim školama, kroz profiliranje interesa, lepezu mogućnosti, prirediti za poslove koji još ne postoje, koji su tek proizvod kalkulacija i višemanje nepoznanica budućnosti.
Ta priprema bitna je kako u individualnom tako i kolektivnom smislu jer homo sapiens je biće koje svoj napredak duguje prvenstveno kolektivnim dostignućima.
Ta priprema bitna je kako za profilaciju tako i fleksibilnost jer procjena je da će današnje generacije uhvatiti vlak cjeloživotnog obrazovanja iz jednostavnog razloga – mijenjaju/mijenjat će tijekom svojih života više zanimanja, na što će ih primorati zahuktala ekspanzivna tehnološka revolucija i sve njene reperkusije.
Rezultat odgojno obrazovnog procesa nije samo stjecanje znanja nego i razvitak stavova, vještina, kreativnosti, kritičkog mišljanja, poduzetnosti, financijske/medijske pismenosti i – ponajvažnije – odgovornosti prema sebi, drugima i društvu u cjelini.
Možda će vam se učiniti da vas zajebavam, anketno pitanje odnosi se na vrijednosti koje vam je u srednjoj školi/gimnaziji promicao obrazovni sistem društva u kojem živite.
Razmislite, s vremenskom distancom i stečenom zrelošću.
(sve navedene opcije odgovora ujedno su i odrednice kurikularne reforme)
