sport, preciznije njegov nacionalni reprezentativni vršak
već duže jedini je moment masovnijeg okupljanja
oko ideje
nečega što smo voljeli nazivati "hrvatskim društvom"
koherentnom zajednicom
koja osim geografskog ima i poneki drugi argument
"zajedništva"
tu negjde živne, gotovo ni iz čega,
onaj davno umirovljeni "mi"
koji se pojavljuje isključivo u situacijama
kada se, kroz sport, hrvatski državljanin - navijač
osjeti pozvanim zajednički ratovati protiv drugih
ključni termini:
protiv
drugi
rat
"mi" srećemo tek na kraju, kao posljedicu
kao nužnost
i umire s "neuspjehom" ili završetkom utakmice
prvenstva ili općenito natjecanja.
ukoliko reprezent postigne značajan uspjeh
po kriteriju nacije (ideologiziranom mass kriteriju, ponajviše mass frustriranosti i kompleksima)
"mi" se može ekstenzirati čak i do 24 sata nakon pobjede
u suprotnom, umire odmah, tipičnom sudden death
