čitav niz utjecajnih, slavnih osoba kroz povijest osuđivano je i/ili okrivljeno za razna nedjela, ponajviše je tu bilo zlostavljača i silovatelja. Iako bi javne osobe trebale biti uzor u društvu, to nije uvijek tako te često nasilje dobiva nepotrebnu (medijsku) promociju.
postavlja se pitanje da li njihovi "povratnički intervjui", "ispovijesti" i fokus/promocija njihovog arta zapravo govore o tome da je djelo važnije od žrtve (nasilja)
osobito su aktualne porezne i novčane malverzacije vrhunskih sportaša, bojkotiramo li njihove mečeve/utakmice/momčadi?
priča ide dalje pa se postavlja pitanje da li bi primjerice artiste zlostavljače trebalo izbaciti iz kulturnih institucija, dapače, uvesti i neki vid cenzure njihovih djela.
da li je svha umjetnosti promicanje moralnih vrijednosti?
da li je bazična svrha sportskih dostignuća promicanje moralnih vrednota?
da li je uklanjanje/neprikazivanje djela artista zlostavljača klasičan primjer dvostrukih kriterija jer taj čin zapravo nije kazna za zlostavljanje?
nije li ipak potrebno odvojiti lik od djela, utoliko zlostavljače zakonski kažnjavati, ma tko oni bili, a djelo separirati i vrednovati ga samostalno, nezavisno od autora/performera?
i šire: vjerujemo li stručnjacima, sportašima i općenito ljudima koji u svojoj biografiji imaju neko krivično djelo?
možemo li imate povjerenja u njihova stručna znanje, navijati za takve sportaše, čitati njihove knjge, gledati filmove, slušati njihovu mjuzu?
