Jesu li sve akcije vezane determinizmom? Jesmo li trajno pod utjecajem unutarnjih (genetskih, bioloških i sl.) i / ili vanjskih čimbenika? Je li slobodna volja mužni društveni konstrukt? Slobodna se volja definira kao moć djelovanja bez ograničenja nužnosti ili sudbine; sposobnost djelovanja prema vlastitom nahođenju. (Oksfordski rječnik).
Ukoliko se smatra da čovjek ima slobodnu volju, to jest mogućnost izbora izme|u najmanje dviju alternativa, tada se mora odbaciti shvaćanje čovjeka kao elementa kauzalnih lanaca u determiniranom svijetu. Time se remeti znanstvena slika o čovjeku čije su odluke nužno uvjetovane striktnim kauzalnim zakonima (općenitije, zakonima prirode). »Sloboda je pretpostavka moralnosti. Bez slobode, osnovne moralne kategorije kao što su odgovornost i zasluga ne bi se mogle ni postaviti«. Drugim riječima, ukoliko se čovjeka shvaća kao moralno biće, tada ga se mora shvatiti i kao biće koje je sposobno postupati drugačije nego što to čini. Deterministički stav, međutim, nameće tezu da je svaka pojava u svijetu upravo i jedina moguća pojava u prostoru i vremenu. Stoga i ljudski postupci ne mogu biti drugačiji od onoga kakvi upravo jesu. Iako ljudi intuitivno osjećaju da mogu biti nezavisni od vanjskih utjecaja, te da sami mogu formirati budućnost (pošto ona ovisi o njima), filozofi su prisiljeni preispitati mogućnost postojanja slobode kao izbora u determiniranom svijetu. U historiji filozofije razvili su se različiti pristupi odnosu determinizma i slobodne volje.
