tijana vukić
A6
zar i ja trebam postati
tako luda kao onaj koji
čita knjigu u autu dok čeka u redu nakon posla da bi došao kući,
sreo ukućane, pogledao ih da ne zaboravi s kim živi, i opet
se otisnuo na put u svom ogromnom A6 koji je više nego
perverzan, koji koristi kao krevet, kao fotelju, kao stolicu,
koji mu je utočište u svijetu prepunom automobila, koji mu je
jedino sredstvo za bijeg.
na kružnom se toku vrtimo u krug dok se izmjenjuju modeli, boje, ljudi sa žicama
oko vrata koji dižu ruke od volana i viču, objašnjavaju, svađaju se,
održavajući se na životu.
a djeca im rastu negdje s tetama u vrtiću, s mladim strankinjama
baby-sittericama koje su im u prikrajku mozga dok vrebaju trenutak da ih povale na brzinu, obećaju im brda i doline i daju preporuku svom kolegi s poslovnog sastanka.
a onda jednom godišnje u nekom egzotičnom kraju otežu umorne papke i glume najsretniju obitelj na svijetu, on s mislima na “tajnicu”, ona prisjećajući se “zamamna vrtlara 10 godina mlađeg”, pa se zagrle i nasmiju jedno drugom, da ne povjeruju svojim mislima.
a jadnici, ne poznaju se. nemaju pojma jesu li to isti oni ljudi među kojima dogodila se ljubav kad je nastao ovaj život koji ih čupka za haljine i poteže u more. i tako odmaraju, tako se začude kad shvate da im je možda moglo biti lijepo, ili da će im barem u sljedećem životu biti. kimnut će glavom, ispiti hladno piće kričave boje sa slamkom, ispružiti se na ležaljci sneno gledajući pravcem pučine i reći si: moglo je biti i gore.
Možda sex
nježno buđenje
ugodno tuširanje
doručak
odlazak posao
brzinski ručak na nogama
ti i tamo pogled
lijepa riječ
stisak ruku
posao posao
ružna riječ
ubitačna misao
brzinski predah
intermezzo na iglama
možda sex
rastanak odlazak
posao posao
posao posao
misli o “jednom kada ja...”
posao
umor premor
posao
nervoza
posao
mrak
kuća, drugi već spavaju,
prevrtanje nemirni snovi,
tijela na počinku,
buđenje uz ptičji pjev.
Slijepo me vodi mir
u područje sna,
uhvati me za ruku i
žena dođe i reče mi cvijeće
je tu za tebe.
pokraj nje plahtom žena na krevetu
pokrivena
iz auta izvlačim kupaći
i dva muškarca
svaki u svom smjeru prođu
a voda bistra žubori
kamenje sklisko upozorava
da bi ručna mogla popustiti
no i ako sam krenula
u smjeru kojeg znam
ne smeta mi što je sve drugačije
jedino Kinezi koji dolaze
izdaleka
pričaju nešto drugo.
Cirkus
u tišini
zabavlja neupućene gledatelje
koji ne znaju za bolje.
a glumci
paučinom natkriljen cirkus
čiste dahom
sve dok se ne pokvare,
a trajanje se zaustavi.
a prolaznici
puštaju korijenje
gurajući se
navijaju satove
i
kao sve je u redu.