Marijo Glavaš
Marijo Glavaš rođen je 1986. u Splitu. Piše prozu i poeziju. Desnom rukom. Književnu kritiku i intervjue s autorima domaće i inozemne književne scene objavljuje kao redovni suradnik portala Moderna vremena (www.mvinfo.hr). Kolumne piše za splitski portal (www.infozona.hr). Živi kao svejed. Svira gitaru u rock skupini „Veliko Č“, koja ima više ponuda nego li nastupa (a po tvrdnjama nekih i ne postoji). Programer je u banci. Svakodnevno se usavršava u množenju s nulom. Petkom je voditelj radio emisije i književnog priloga Klin se knjigom izbija na HRT Radio Splitu. Nedjeljom je bio voditelj TV emisije Stimulator. Osmišljava i moderira književno urnebesno zabavni Bookara šou u Info zoni u Splitu. Objavio: Libreto za mrtve kitove (roman, nagrada Albatros, Pučko otvoreno učilište Velika Gorica), Ciklona (zbirka poezije, Centar za kulturu Bijelo Polje, Crna Gora, 2012., nagrada Risto Ratković za mlade), GrAD (zbirka poezije, Algoritam, 2012., nagrada Na vrh jezika). Za kratku priču Cipele na natječaju Ranko Marinković 2010. (Večernji list) primio je treću nagradu.
Virtualno obitava na www.hesus.bloger.hr.
Član je Hrvatskog društva pisaca.
Dio
I što kad stvarno pronađu tu božju česticu
sutra to možda više neće biti Hyggsov bozon
ali nečiji će biti
i što onda kad ga pronađu
taj bozon što nedostaje
hoćemo li onda imati sve sastojke cjeline
ili će i dalje postojati praznina
i dalje će trebati tražiti
nešto
će nedostajati
Hoće li sve što znamo trebati preispitati prepraviti
ili će taj bozon biti tek aneks
jer bit znanja je upravo u tome da nije konačno
Ako dolje pod zemljom
u nekom od dvadeset i sedam kilometara akceleratora
naiđu na božju česticu
uhvate je u staklenku i čvrsto zavrnu poklopcem
kao da spremaju zimnicu
hoćemo li tada napokon ugledati boga
vidjeti od čega se sastoji položiti ruke na nj opipati
ili će gore nad zemljom i dalje sve biti isto
boga će pronaći sastaviti i sakriti
zataškati kao u polju pronađen NLO
a ljudima nitko neće reći
oni će i dalje učiti djecu da se potomci rađaju iz ljubavi
iako to nije nužno
ne učenje nego ovo drugo
mogu se roditi i iz mržnje
jedino nužno jedino sigurno je da se rađaju iz žene
ona je početak djeteta
žena je početak čovjeka i jedino nužno
Možda bi tu trebali početi još jednom
zatvoriti akcelerator kao stari rudnik
daskama i čavlima zakovati mu okna i zaviriti u ženu
možda unutra bozon prkosi vremenu
možda unutra ugledaju bar dio boga
Duša
Pijem mnogo tekućine
Možda zato što je duša kocka pa je želim
napuniti do vrhova
tako da joj prostorna dijagonala
za sunčanih dana
podsjeća na slomljenu kičmu
Kocka je savršeno tijelo
pomalo i podcijenjena pored precijenjenosti
kugle koja se nikad ne zaustavlja
Za kocku znaš da će stati
mora se umiriti i pokazati nešto
jedan
četiri
šest
mora pasti
Kugla je uvijek sedam
nemogućnost procjene
sedam smrtnih grijeha sedam samuraja
predivna kugla
Kada metalna kugla
blistave uglačane površine prođe pored
kocke
na njenom se zaobljenom licu
odrazi izobličeno tijelo kocke
nadrealno izvijeno
kao voda razvučena po zraku
Eto kako izgleda duša
Papir
Dobro se nosim sa smrću
poput boli je od posjekotine papirom
Oštrina savitljive stranice reže meso
točno tamo gdje zna da će poteći
Papir nije ni tijelo ni lik
pretanak je da bi bio tijelo
predebeo da bi bio lik
a opet
dovoljno prostran da uzrokuje
krvarenje
Uvijek ima dovoljno papira da
se uzrokuju rane
Papir je praznina
baš kao i smrt
ništa koje treba popuniti
Možeš ga presaviti
a on će svejedno rezati
Mrtve možeš uspraviti
žive poleći
svejedno će se mimoilaziti
pod pravim kutom
Oštećeni
Dlanom prekriješ lijevo oko i primijetiš da si oštećen
netko vikne gori Reichstag i pao je Berlinski zid
ide reklama za pivo sedamdeset i dvoje ubijenih u Siriji
libresse za obilna krvarenja – upija dvostruko više
trebat ćemo promijeniti gromobran na zgradi
i provesti anketu o neposlušnoj čistačici
ovo je stara zgrada, u vratu imaš žile, grlo, ultrazvuk kaže čvorić
onda CT, rak pluća, a samo si kašljao, pedeset sedam puta šezdeset i dva,
u milimetrima, sreća je u milimetrima,
eutanazija je stvar izbora, pitaj Huga Clausa,
prije toga valja otići u Zagreb, uvijek Zagreb, pusti što govore ovi ovdje,
evo pogledaj, Ani je umro djed oko podne,
vezali su ga da se ne ozlijedi, ne nego jer im je tako lakše, fali osoblja,
u Zagreb, bolje u Zagreb,
reklama za banku, stambeni kredit 5,3% EKS,
povući ćemo neke veze i gore si u ponedjeljak, kažem ti,
novi papa je neki kul lik, spotaknuo se i zamalo ljosnuo o pod,
jesi vidio snimku, svinjetina bez kosti 29,99
jebiga, pušio si tri-četiri kutije dnevno preko trideset godina,
prilično si dobar kandidat,
papa nema jedno plućno krilo, lift se stalno kvari,
u ovolikoj zgradi to je malo je reći nezgodno,
gori na Kornatima, London Bridge is falling down,
ugovorite vašu policu osiguranja još danas,
tiše malo, točno je devetnaest sati, malu s hladnim i Coca-Colu
uvijek nešto gori i pada
dioptrija raste
Igra
U travi su zmije a djeca nose hlače do koljena
i cipele odvezanih vezica koje se vuku
za njima kao da ih slijede, kao zmije
Mrtve zmije vežu se u čvor baciš preko pa stegneš da drži
dok ne zapnu, posrnu, padnu
Sin ima razbijeno koljeno i rasječenu staru krastu
na podlaktici kći je malo viša i nosi aparatić za zube
Sandale se lijepe na čičak, lako je
poslije ih moraš natjerati da ti vrate dijete kući
da ne gaze na zmije jer su u travi
Čekaš korake, sjediš, primiš poruku
zmije plaze jezik da ih namirišu ne čuju
ali znaju da su to što trči kroz travu djeca
Želiš ih žive s toplomjerom od žive mjeriti temperaturu
poslije ugriza i debljinu kože mrtve zmije remenje torbica etui
dovoljno velik džep da ih sakriješ da ih nosiš
da ne dodiruju travu u kojoj je dugačak trbuh i rep koji bi
dijete uzelo u ruku jer se miče moraš ih dobro pregledati
čitave ih pretražiti jer neće ti sama odati
trebaš tražiti dok ne pronađeš dvije sićušne rupe
i dovoljan razmak među njima crvenilo i tragove trave
a ako ne nađeš ništa onda sačekaš mrak
da utonu u san i tada ih mirisne i otrovane skineš
i kreneš ispočetka
Kamenje
Između ne mora biti ničega
zrak će nas udisati neparne i nijeme
a zvuk kamenja što se spušta niz plastični tobogan
nadglasat će tišinu koju su proizvela djeca kad su otišla
Kamenja je uvijek više od nas
uvijek više nego ih možemo ponijeti
Dobio sam žuljeve od one rupe što smo je iskopali
da izvadimo kamenje koje se skrivalo pod zemljom
i posadimo biljku kojoj će korijenje moći
nesmetano rasti kad joj ga zakopamo tamo gdje je bio kamen
Moja je sjena zamahivala sa mnom
bili smo isti suton u nelegalnom vrtu ali njena se oštrica
spuštala snažnije i prodirala dublje u tlo,
točno tamo gdje je moj metal zapinjao ona je dijelila
Između ne mora biti ničega ali negdje zapne
Mi nikada nećemo moći pod zemlju, nikada kao kamen
Biljkama kamenje zapravo i ne smeta
one ga umiju zaobići, a ako ih se posadi u procijep provuku se
Možda bi i nama to uradile kad bi rasle oko nas,
zaobišle nas ili nam se provukle kroz kosu,
kroz prste, između nogu i ispod jezika
Tako smo sami
Nikad nisam vidio takav kamen
uvijek je bar još jedan negdje pored
ako i nije može ga se odcijepiti od prvog
A što s nama
Tako smo svršeni
Od nas se ništa ne da napraviti, a sve što odcijepiš
ne vrijedi
I da, uvijek je bar još jedan negdje pored
ali između ne mora biti ničega
iskopana rupa, uklonjeno kamenje, zakopana biljka
