Željka Horvat Čeč
Željka Horvat Čeč rođena je 25.veljače u godini Černobila i Maradone. Objavila je zbirku pjesama „I zvijezde se smiju krhkosti“, te zbirku kratkih priča „Kauboj u crvenom golfu“, bila jedna od autorica u zbirci poezije „Ima boljih stvari od suhe odjeće“, objavljivala u nekim časopisima; Re-u, Ulaznici, Temi.. Gostovala na mnogim književnim večerima, ponekad ih i organizirala. Jedna je od organizatora festivala Kufer.
Obožava sarkazam i nogomet. Recimo da završava fakultet dok mijenja pelene. I uhodi ženu koja joj je ukrala Gonza, mačka
kod nas fali boje
Trebali bi obojiti pločnike, podove
Kuće, krovove
Cipele, ljude
I ona vrata kroz koja ulaziš
I štokove iza njih
Tamo viri osmijeh djeteta
Postavili smo osušene tepisone
I plakate za izbore
A gladni smo kruha i šarenila
Palenta se zalijepila za pod
Na njoj broj 47 cipela iz Rumunjske
Zemlje boja, cigana i dvoraca
Riječki dan
Radim u trgovini mješovite robe,
konstantno gubim knjige
Kao da postoje crne rupe
Neki kreten razbija staklo dok čitam
Razglednice
Na katoličke bogove i svece
Odlazim bez računa
A Japanska zastava je na prozoru
žene koja me mrzi, i bore i ružnoća
Ne volim snove gdje nitko nikoga ne jebe,
Ili barem puši cigarete
Dvoje za budućnost
Pitao je
je li dovoljno njih dvoje, ovdje,
za malu povijest
barem zbog slične odbačenosti
U krevetu, on se malo spustio, ona malo izvukla gore.
Zaspali su, a da nisu stigli ni pomisliti na prošlost
kaljužu koja se neprekidno slijevala oko njih.
Da su htjeli slušati budućnost,
čuli bi je u daljini.
Ciganka je sjedila ispod prozora s kuglom.
Moje ljetovanje
Pitaš zašto ubijam ose
Bacam kamenje u stijene
I ne hodam po fugama
Zašto pričam sa rakovima
I maltretiram ih
Zašto ne znam hodati u šlapama
Zašto još uvijek gradim tvrđave u plićaku,
nosim slamnati šešir
zašto jedem Bobi flips i čitam Lacana
pitaš me zašto se kupam gola.
Kako da ti objasnim sebe
kada ne razumiješ moje ljetovanje
Nada
Ima nešto u tome
Zadovoljstvu
I sexu i nadi
Da nikada neću zaboraviti
Osjećaj
Kada prostor među sisama
vapi za mišom
Pišanje
pišali smo kao djeca, nehotice
pišali su i odrasli, i vojnici
u probojima, u zaklonima
u tamnicama, u noći,
i prijepodne i poslijepodne
u jutro
4 jaja na oko
za doručak
pišanje je prije toga
ali ležerno
i nitko više ne pita zašto smo
pišali od straha
i tko sve danas gazi po
vlastitoj pišaki
