Petar Gudelj
Petar Gudelj rođen je 1933. godine. Autor je dvadesetak zbirki pjesama.
Odboru nagrade Vladimir Nazor za životno djelo
Petar Gudelj (recimo) ima život i djelo. Što bi još hteo? Nagradu za životno djelo? Zar mu nagrada nije poklonjeni, nezasluženi život, poklonjeno, nezasluženo djelo? I vlastito ne-zadovoljstvo životom i djelom?
Tko je taj?
Malo pa nitko. Nije član nijednoga društva ni udruženja. Ne stoji iza njega nijedna ustanova, organizacija, strukovna ni građanska udruga, interesna skupina niti koja utjecajna osoba. Iza njega stoji samo Bijakova planina, ispred njega otoci i dvadesetak površno pročitanih i neprocijenjenih knjiga. Predlaže ga jedan (možda jedini) koji je pažljivo i brižljivo pročitao sve što je dotični napisao, bio njegov nepotkupljivi kritičar. Doljepotpisani. Ali tko će mu vjerovati?
Pelazg, Ilir, Starohrvat, Morlak, Vlah, P. G. pedeset i malo više godina piše hrvatsku poeziju, posve sâm, ne obzirući se na druge, a ni drugi na nj.
Vitalist, koji ni pred smrti nije obarao ni zatvarao oči. Sastavio povijest i mit. Iz mita prelazio u povijest, iz povijesti u mit. Umro i rodio se puno puta.
Pjesnik jadranskog i dinarskog krša, vruljâ, ponornicâ, jamâ. U hrvatskom jeziku i krajoliku iskopao jamu, prokopao ponornicu, otpečatio vrulju. Od izvađenog materijala sagradio brdo koje će teško biti kriti.
Igrao s elementima: zemljom i nebom, vatrom i vodom, munjom i gromom. Šaman, animist, totemist. Totemi mu na nebu jastreb, na zemlji zmija i vuk. Od civilizacijskih stvorova: tenk. Među šumskim drvećem jasen i hrast. Među voćkama divlja jabuka i divlja kruška. I sve što je divlje, što se ne može pripitomiti.
Kao temeljito obrazloženje i dokaz, namjesto tragova privodi sama lava (poskoka, magarca, vuka), Pelazga na mazgi (izabrane pjesme, Zagreb 2004) i njegovu putovnicu koju je napisao gospodin Ivan Lovrenović.
Petar Gudelj
U Baškoj Vodi, 12. travnja 2008.
Odboru nagrade Vladimir Nazor za životno djelo
Petar Gudelj (recimo) ima život i djelo. Što bi još hteo? Nagradu za životno djelo? Zar mu nagrada nije poklonjeni, nezasluženi život, poklonjeno, nezasluženo djelo? I vlastito ne-zadovoljstvo životom i djelom?
Tko je taj?
Malo pa nitko. Nije član nijednoga društva ni udruženja. Ne stoji iza njega nijedna ustanova, organizacija, strukovna ni građanska udruga, interesna skupina niti koja utjecajna osoba. Iza njega stoji samo Bijakova planina, ispred njega otoci i dvadesetak površno pročitanih i neprocijenjenih knjiga. Predlaže ga jedan (možda jedini) koji je pažljivo i brižljivo pročitao sve što je dotični napisao, bio njegov nepotkupljivi kritičar. Doljepotpisani. Ali tko će mu vjerovati?
Pelazg, Ilir, Starohrvat, Morlak, Vlah, P. G. pedeset i malo više godina piše hrvatsku poeziju, posve sâm, ne obzirući se na druge, a ni drugi na nj.
Vitalist, koji ni pred smrti nije obarao ni zatvarao oči. Sastavio povijest i mit. Iz mita prelazio u povijest, iz povijesti u mit. Umro i rodio se puno puta.
Pjesnik jadranskog i dinarskog krša, vruljâ, ponornicâ, jamâ. U hrvatskom jeziku i krajoliku iskopao jamu, prokopao ponornicu, otpečatio vrulju. Od izvađenog materijala sagradio brdo koje će teško biti kriti.
Igrao s elementima: zemljom i nebom, vatrom i vodom, munjom i gromom. Šaman, animist, totemist. Totemi mu na nebu jastreb, na zemlji zmija i vuk. Od civilizacijskih stvorova: tenk. Među šumskim drvećem jasen i hrast. Među voćkama divlja jabuka i divlja kruška. I sve što je divlje, što se ne može pripitomiti.
Kao temeljito obrazloženje i dokaz, namjesto tragova privodi sama lava (poskoka, magarca, vuka), Pelazga na mazgi (izabrane pjesme, Zagreb 2004) i njegovu putovnicu koju je napisao gospodin Ivan Lovrenović.
Petar Gudelj
U Baškoj Vodi, 12. travnja 2008.
Vodokotlići
Probudio se u tri. Otvarala ti se imena
i glagoli.
Otvarale ti se imotske, šibenske i
mostarske bilježnice.
Pune imena, glagola i nevještih
dječačkih stihova.
Uzalud pokušavao mozak uspavati
očenašima. Zaspati.
Sedam, subota. Slušaš: oko kuće
pjevuše kosovci.
Po kući pjevaju vodokotlići.
Srbiji, na istoku
Srbiji, na istoku.
Na drugoj strani Dunava.
S druge strane Mjeseca.
Zdna Dunava, iz mulja,
izlazi Mjesec.
I obasjava tvoje dječačko
lice.
*
Srbiji, za djevojke
i jabuke.
Osula te jabukama
i djevojkama.
Obasjala freskama.
Za lipu što je prva listala i cvjetala
na Terazijama.
Pod kojom si me čekala.
*
Srbiji, na istoku.
Za Borinu Uvelu ružu
i suv bosiljak.
Za mjesečinu u Vranju.
Za Mominu Sestri u pokoju
i Gospi.
Za Lament nad Beogradom.
Za Rastkovo Otkrovenje
i Matićevo More.
*
Za bunare i Morave,
što ti uzeše lik.
I odnesoše u crno more.
U vječnost. U ništa.
Za pregršti pšenice i milosti
što prosu u tvoju divlju kosu.
Za ilinjske gromove
i đurđevdanske kiše.
Što ti prosvijetliše pamet,
izbistriše oči.
Za stol u Narodnoj biblioteci
i šumsku klupu na Tari.
Za cijelo zvjezdano nebo
očiju što više ne svijetle.
Koje su zašle.
*
Srbiji, na istoku.
U čije si ćupove i bardake
istákao svoje ikavske pjesme.
I suze.
Za sve, za sve, za sve.
S ljubavlju.
Traži tijelo
Opalo lišće, ostala gola riječ.
Golo zimsko drvo.
Ljubili se u septembru. Duge jesenske
kiše
sprale poljupce i meso.
Ostala gola kost.
Tvoje slučajno tijelo.
Moglo je biti i ne biti.
Tvoja izgubljena duša.
U zimskoj šumi, u zimskoj noći.
Jauče. Traži tijelo.
Proizvedeno je i oždrijebljeno
Proizvedeno je i oždrijebljeno
više lakih tenkova.
Vuneni tenk.
Svileni tenk.
Tenk od magle i mjesečine.
Tenk s oklopom od đurđevka i snijega.
Tenk oklopljen rukama
i Mozartovom muzikom.
Lirski tenk.
Odzivlje se na glas frule.
Tenk s ljudskim licem.
Njemački tenkovi s imenima mekonogih zvijeri:
Tiger, Panter, Leopard.
Tenk dobre namjere.
Tenk blage smrti.
Anđeoski tenk.
Ruski tenk, imenom Ljetni Dašak,
tako lak,
da prijeđe preko prepeličjeg gnijezda,
a ne zgazi ni prepelice ni jaja.
Desi se, kad prepelice nije doma,
tenkica izlegne jaja,
izvede prepelčiće, kaže: puć-pu-rik!
