Almost Famous

OŽILJAK

Opet se trudim pronaći najbolji izraz
za vlastitu krhkost
kao da će mi prava riječ pomoći
da se mogu bez jeze pogledati u ogledalu.
Ali ometa me zvonjava na vratima stana.
Sve je poput ožiljka, uspomene.
Tragovi vode na pločicama,
sapuna na umivaoniku.
Voda huči u cijevima.
Kada jednom odlučim reći istinu
morat ću priznati koliko se zapravo plašim
točke
i onoga što dolazi iza nje.
Naš poštar je uporan.
Teško je isporučiti paket nekom jedva poznatom
i ko je, pri tom, na granici ludila.
Zvonjava ne prestaje.
Razbija ovu pjesmu ni ne sluteći
kakva se tragedija odigrava iza mojih vrata.


U GALICIJSKOM KLUBU

Ljudi u Galiciji
Piju vino iz mješina
Naginjući ih visoko iznad usta
I puštajući mlaz da poteče
Direktno u grlo
Čak imaju i posebne prostorije
S čistim betonskim podom
Kuda teku potoci vina
Koje mi pršti niz obraze
I kvasi odjeću
Izvrsno bijelo galicijsko vino
Zbog kojeg sam potpuno mokar
I podvrgnut ismijavanju
Od strane veselih Španjolaca
A uopće mi nije jasno
Kako sam nabasao na to mjesto
Na vrhu stambene zgrade
U sred Barcelone
Ali jebeš ga evo me u galicijskom klubu
Polivam se tim vinom
I jedem sir za koji me ubjeđuju
Da valjano sazrijevanje doživljava
Jedino pokriven suhom ovčijomo balegom
Naravno da ismijavaju i podozrivost
Koju pokazujem spram te informacije
Ali sve sam bolji u ispijanju vina iz mješine
Pa me tapšu po ramenima
I ne zna se više ko zove ture
Jer svi smo pijani
Oni od demonstriranja tradicionalnog načina lokanja
A ja od nastojanja da ga usavršim.

MARKO TOMAŠ

Marko Tomaš je samoubica
Marko Tomaš je nužno zlo
On je paučina i pretežak kofer
Marka Tomaša možemo definirati kao pijanicu
A možemo ga zamisliti i kao žigola
Na nekom jeftinom mjestu poput Bulonjske šume
Okruženog kuratim ženama ili sisatim muškarcima kako je kome drago
Marko Tomaš kad vidi loptu odmah poleti da je šutne
Marko Tomaš je lažov
Laže do granice kad sam počne vjerovati u vlastite izmišljotine
Marko Tomaš smatra da je život puka konstrukcija sjećanja
I da su laž i istina jednake jer svi drugačije svjedočimo
Istom događaju koji se ionako nije ni dogodio
Jer oko toga se nikad niko ne može dogovoriti
Marko Tomaš nikad ne razmišlja
Marko Tomaš obožava nebuloze
Marko Tomaš nadasve obožava živjeti
Putovati radovati se piti probati droge odlaziti u krevet s različitim ženama
Padati u euforiju skakati po sobi potpuno go sa zastavom u rukama
Marko Tomaš je opsjednut duhovima očinskih figura
Marko Tomaš je generalno opsjednut duhovima
Ali i rijekom pticama drvećem i voli posmatrati planine i voli plivati
Marko Tomaš tvrdi da pravila ne postoje
Marko Tomaš se plaši letenja
I pri polijetanju oblije ga hladan znoj i on poželi zaustaviti avion
Kako bi mogao napustiti tu bogohulnu napravu
Za Marka Tomaša mogli bismo reći da dolazi iz više mjesta
A zapravo je niotkuda i to ga ne opterećuje
Marko Tomaš je bahat
Marko Tomaš je arogantan
Marko Tomaš prezire pametovanje
Iako ponekad i sam se zanese i počne držati govor o
Dnevnoj politici sociologiji filozofiji
Marko Tomaš kad razmišlja o smrti
Uhvati se za glavu i panično počne hodati kroz sobu
Prestrašeno govoreći
O jebem ti o jebem ti svi ćemo umrijeti
Marko Tomaš je sam sebe ubjedio da je to sve zbog tuge


SUBOTA. PRIJEPODNE.

Sjedim na osunčanoj terasi
U društvu svoje plavokose prijateljice
Grickam pecivo ispijam kafu
Bacam pogled preko ruba
Novina koje čitam i vidim
More
I obližnje otoke
Bura je raščistila zrak vidim ih kristalno jasno
I još vidim male ribarske i velike putničke brodove
I vidim kunem se vidim vrelinu sunca kako stiže
Ulazi u moje tijelo obnavljajući svaku ćeliju
Mogao bih zaplakati i urlikati od smijeha
Dubiti na glavi satima skakutati na jednoj nozi
Skinuti se potpuno gol
Neka svi misle da sam lud
Ja sve bih mogao
Od pukog zadovoljstva
19122007
Izjutra pijem kavu, kolumbijsku, toplu kremu.
Onda razmišljam o Bogu.
Ali to je samo jedna dilema.
Silazim u dan uvijek zbunjen,
zadubim se u novinske stupce:
na drugom kraju svijeta rat,
na drugom kraju grada obračun uličnih bandi,
napad na homoseksualce, obijen kiosk,
prvenstvo neregularno, neka lutkica
povećala je grudi.
Vratim se Bogu,
ali on je već nestao kao i moja želja
da razgovaram s ubicama.
Možda stid nakon što sam raskrinkao
njegova djela čitajući novine.
Moji prijatelji i ja kada pijemo
onda je to teško. Tako i volimo, cijelim bićem.
Ipak, čija smo mi djeca? Šta je to ja? Mi?
Buddho, tebe tako malo poznajem,
Ti, postojiš li i da li te je briga za komunizam?
Zašto mi tako brzo postane svejedno?
Ravnodušnost ne mogu izliječiti ljekovitim travama
koje mi šalju od kuće strahujući za zdravlje moje duše.
Rođen sam prije točno 29 godina.
Vjetar nanosi suho lišće ispod vrata.
Ovog jutra primam brojne pozive
i uljudno zahvaljujem na sreći koju mi žele.
Baš danas imam zakazan urološki pregled,
sumnjam na upale, tumor, bakterije, nadam se ničemu.
Ogrnut sam starim kaputom i nisam se brijao već tjednima.
Nisam postao svetac niti prorok, sve ove godine
baš ničeg što bih propovijedao potpuno obuzet, u zanosu,
samo beskrajna tuga zbog svega što je bilo
i onog što tek dolazi
neumitno i surovo naglo poput razuzdanih hordi
drevnih barbarskih plemena koja dolaze zapaliti vječni Rim.

STVARNO SI PRETJERAO, LEONARDE

Ti i ja, Leonarde,
mi smo sitni fašisti,
nešto poput džeparoša.
To je, valjda, poezija,
mali privatni konc logor.
Hajde onda, u to ime,
pozdravimo Hitlera.
Budimo ljubazni prema Staljinu,
ponudimo ga čajem i votkom.
Provest ćemo dan u ugodnom razgovoru,
u sjeni starih zidina,
razmijeniti iskustva;
i ljubav je zločinački projekt.
Znam sigurno nekoliko ljudi
kojima je čežnja uništila život.
Htjeli smo biti tužni poput tebe
misleći da tako nećemo postati masovne ubice.
A vidi nas sada
samo nam očnjaci još uvijek rastu.
A stari Židov je otkrio Zen,
spokojno sjedi na Mount Baldyju
i pravi se da ne zna ništa o tome.


TETOVAŽA

Meni jezik služi da bih patio,
i još neke stvari.
Svjetla rastu iz noći.
Danju su pritajena braća, umorni gerilci.
Svi ljudi, ipak, svako na svoj način
znaju to,
o svjetlima i noći.
Ljubav je strah, nelagoda.
Tetovaža je stilizirana bol, uobličena rana,
revolucija osuđena na propast.
Napušteni rovovi pune se kišom.
Na balkonu
voće ostaje svježe.
To je samo jedna od zasluga vjetra.
Inače, koža stari.
Krila su podrezana.
Ljudi se raduju ciganskoj muzici,
odlaze u rat,
glasno mljackaju i tiho plaču.
Pogledaj sva ta groblja,
izaberi oružje,
doživi erekciju.