Almost Famous

Livija Reškovac


Livija Reškovac (1977.), rođena, odškolovana i živi u Osijeku. Ima titulu završenog Filolozofskog fakulteta, filozofija i hrvatski jezik i na istom je bila urednica časopisa za književnost Aleph. Tu je objavljivala pjesme, priče i drame, a na Knjigomatu, Balkanskom književnom glasniku, Hrašću i Zarezu objavljuje pjesme. Godine 2012. njen je prvijenac proglašen najboljim na Pjesničkim susretima u Drenovcima tako da ove godine izlazi prva zbirka I prije nego oči otvoriš. Na vratu ima istetoviranu Heraklitovu 49. gnomu.

neminovno

i misliš da je lako raspasti
se već ujutro brojiti
ništa disati
preglednošću udova zaboraviti
jesen naučiti strpljivosti
životinju nemirnu

nestati još i prije nego
oči otvoriš jer sve
je već gotovo zacrtano
neminovno
i tu je još jedan
dan za odraditi
šihta stvoritelju




tuga ravnice


ne pomažu više ni oblaci
već dugo nevidljivi na nebu

tvrdoglavo „nešto”
za koje bih se uhvatila

slika koju bi trebalo pokrenuti

i vječnost potrebna za snalaženje

i ponovno
uzaludni pokušaj pokušaja

*she needs
(present simple: to describe fixed events which are not
simply the wishes of the speaker)




protočnost

jučer se bilježi fotografijama

koliko samo nedorečenih bujica
rastrgane stvarnosti!

danas opet zrak
(udahni izdahni)
potpuna nevažnost komponente
za zidove i nove facebook statuse

želim se rasplinuti oštrom odlučnošću
i s namjerom nepovratka

ali nema me

u pločnicima
grafitima
literaturi

danas me nikako nema

sutra slijedi ponovno definiranje
(ako ništa, barem pokušaj)

uglavi sebe,
pronađi sebe




ne možeš se pronaći dok se nisi izgubio

provuci nos kroz zoru
možda i jutro

nebitno je

to su samo izvanjske stvari

sutra kajanje
prekosutra isto

idemo dalje

tada će doći trenutak
da dohvatiš sebe




raspadanje

i otići i ostati

i imati i nemati

ostajanjem izbjegavam dodir
imanjem povećavaš šanse

a šanse su okrutna bića
nikad zasitna nikad
realna

optužujuća primamljiva

šanse imaju osmijeh đavola
a nije baš svaki dan za odluke




pitam se

tko li će prvi premostiti
napuklinu

strana a
ili strana b

ponekad pobrkamo strane

ponekad više ne znamo
jesmo li lijevi
ili desni

ponekad se ritmičkim pokretima
odbijamo od stvarnosti
u surovost

nju mjerimo drogiranim metrima

drogiranim – ponavljam

da slučajno ne bismo zaboravili
tko li će prvi
pobrkati strane




boks patuljaka


davno smo shvatili
da svijet ima svoje gladi

i to je samo jedan od aspekata
koji će kasnije
postati
trivijalan

kao
prenoćište za uboge
kao
smrt najbližih

samo patetika za osobne potrebe
fakti neupisani u dnevne novine

underground scena privatnosti
za osobne noćne solilokvije
u kojima si sâm
i izvođač
i publika

a ono nikad izrečeno
ostavljaš da zabija vrtoglavicama