Zdravko Malić
Zdravko Malić (1933-1997) hrvatski je znanstvenik, prevoditelj i pjesnik. Napisao je na desetke polonističkih i kroatističkih rasprava, eseja i recenzija. Jedan je od najplodnijih i najuspješnijih prevoditelja poljske književnosti na hrvatski jezik. Pjesme koje slijede iz njegove su zbirke pjesama u prozi «U drugom nekom gradu».
došao mi je pavle
neke mi je noći došao pavle i rekao zdravo druže zdravko zdravko zdravo pavle ne čudim se odavno te očekujem znao sam da ćeš jednom doći
sve su ostalo puki domišljaji
utvrdili smo nedvojbeno kaže ta lubanja stara oko tri i pol tisućljeća pripadala je vjerojatno tridesetogodišnjoj ženi zdravih zuba okrugla rupa po sredini čeone kosti nastala je vanjskom intervencijom s tim otvorom u glavi žena je neko vrijeme živjela vidljivi su tragovi zarastanja rane to su činjenice kaže
ti
polako si mi prilazila jecajući bila si tako ružna bila si tako lijepa
zašto ne podnosim petra
zašto ne podnosiš petra pita bio je naprasit nasrtljivac kukavica sinji plašljivac on mu je rekaosada ćeš otići u rim krajnje je vrijeme da pođeš u rim u prijestolnicu nemoj se plašiti pavle će biti s tobom
šimun mag
jednom bila je večer pust trg kad eto njih dvojice petra i pavla petar se odmah htio povući pavle ga je zadržao rukom neka pusti ga neka govori da čujemo čujte vas dvojica nitko nas ne prisluškuje sami smo predlažem vam da se trampimo vi meni otkrijte trik kako to iscjeljujete dodirom ruke čak samo svojom sjenkom ja ću vas naučiti kako se može zajebati sila teže i lebdjet ćete divota što je legenda da li ono što se čita ili ono što se treba čitati ja sam pravovjerna kaže ja vjerujem u bezgrešno začeće blažene djevice marije
a ahmatova
a ahmatova kaže poezija zavodi na bespuća
dopisnica
premda sam stari čarobnjak mogu valjda sebi dopustiti ni pravljenje grešaka neka se množe kao što mi pišeš sicut arena in litore maris jer život i nije ništa drugo nego svemirska omaška reče mi jutros šimun dok smo u trafici kupovali novine i cigarete ako baš hoćeš znati ja milde sorte on dravu ja vjesnik on večernjak
mi smo uslužni
taj je tekst kao neka univerzalna robna kuća mi nastojimo imati sve što naš klijent može poželjeti
što ja govorim
ne znam hoću li ikad taj tekst završiti što ja govorim taj se tekst nikad ne može završiti jer smrt je kažem jer ljubav je kaže
ars poetica
da li smo mi u vremenu ili je vrijeme u nama pita filozof u njemu smo valjda kažem u nama je valjda kažeš ne znamo mi ništa ne znamo pijemo čaj s malo mlijeka razgovaramo u nekom smo gradu u nekom danu kako ti to radiš zdravko pitaš perom kažem srcem valjda dodajem
te večeri
te je večeri pavle dugo kod mene sjedio i dugo šutio došao sam rekao je da malo zajedno pošutimo slušali smo haydnovu simfoniju rastanka zatim neki jazz na kraju sam se ipak odlučio znaš odavno te hoću upitati kaži mi pavle zašto si im onda rekao ja se ne sramim što sam kršćanin ja se ne sramim što sam komunist te smo večeri pavle i ja dugo zajedno sjedjeli i dugo šutjeli
