Almost Famous

Branislav Oblučar

Branislav Oblučar (1978), studirao komparativnu književnost i kroatistiku, pjesnik. S Boškom Kuzmanovićem objavio zbirku pjesama Anđeli su pali na tjeme (1997). Član je programskoga Odbora pjesničke manifestacije Goranovo proljeće.

 

 


davanje imena mačkama teška je stvar*:

 

traži brzu riječ i precizno oko

 

jer svaka zna kako se želi zvati

 

i to pokazuje

 

(nevješti u čitanju neka se uzdrže

 

od proizvoljnih imena)*

 

 

 

 

 

Kaže pjesma T. S. Eliota. U njoj piše da svaka mora imati tri različita imena, što nam nije jasno: iako smo zadnju zvali Čupava, Ciganka, Vrtirep (ponekad i Dosada Živa), ona ni na jedno nije obraćala pažnju. Zamišljali smo, poslije, kako su je dozivali ljudi kojima smo je poklonili: tri su dana prilazili drvetu kamo se sklonila od psa, svaki dan s drugom listom imena koja su smišljali obnoć, dok je pas zavijao na mjesečini.

 

 

* * *

 

zašto me mačići najviše vole?

 

jer imam dovoljno velik dlan da

 

krzna zapucketaju odjednom*

 

svako ovisno o duljini i boji dlake

 

o dijelu dlana kojim ih

 

poslagana u drijemežu

 

rasanjujem

 

jer imam dlan koji je kuća za njihove korake

 

(ali samo dok nisu u njoj)

 

 

 

*

 

Mačji magnetizam učinak je ljubavi koja se rađa u prostoru između dlana i dlake i ne nalazi usporedbu u ostalim dodirima. Zamislite da svaki put kada vas dotakne žuđeno biće vaša koža zapucketa - svaki odnos ljubavnika bio bi obavijen šutnjom, izuzet iz svijeta u kojemu se naprestano brblja.

 

 

 

* * *

 

narodni recept protiv očajanja

 

kaže da

 

treba leći i položiti na trbuh

 

crno mače dva sata

 

ako je bolest na smrt

 

a sat ako je tuga

 

prolazna u lakšim slučajevima

 

depresije prihvatljive su i sive

 

ili žute važno je da su jednobojne

 

i da hoće ostati ako se uplaše

 

pa zbrišu

 

čovjeku se loše piše*

 

 

 

*

 

Nema lijeka protiv bijede postojanja, kao ni protiv lošeg pisanja! S obzirom da šutnju ponekad ipak teško podnosimo, crne dane provedimo po uzoru na svoje ljubimice - mijaučući!

 

 

 

* * *

 

baš kad sam dovršavao zapis o silovitosti žudnje*

 

odnekud su upale mačke pa

 

pootvarale prozore u zagušljivim rečenicama:

 

- nije ni čudo da tri puta dnevno pomišlja na smrt
autor koji ne može disati

 

između slova - kašljucale su

 

- i stalno misli na ono što mu

 

(u tekstu)

 

fali

 

 

 

*

 

Samozaljubljene, mačke ne znaju za žudnju - zato su nadmoćne čovjeku, tvrde neki i zaista im se uklanjaju s puta. Drugi, skeptičniji, okruženi njima u zimskim noćima, zamišljaju poglavlja traktata koji bi otkrio istinu mračnoga predmeta mačje želje.

 

 

 

 

 

* * *

 

mačka trese glavom

 

lišće dozrijeva i žuto kao limun

 

lijepi se za površinu

 

prvih kiša

 

kapi mile krznom poput buha

 

zasijeca ih očnjacima

 

stane pa osluškuje:

 

dim prianja uz dlaku

 

obojena u maglovite dane

 

ulazi u kuću

 

i pronalazi mjesto kraj peći

 

zimljiva i lijena

 

miševe lovi još samo u snu*

 

 

 

*

 

Što sanjaju mačke, love li i u snu - teme su kojima smo brat i ja pristupali metafizički i posvećivali im cijele večeri, sve dok nam od budnog promatranja usnulog mačjeg tijela ne bi otežali kapci. Strizanje njenih ušiju tada se miješalo s našim polusnom iz kojeg smo lako, mačjim skokom, tonuli u san, pronalazeći odgovore na sva pitanja.

 

 

 

* * *

 

mačka kimne glavom

 

mjesec uzvrati

 

oduvijek smo sumnjali u kineske

 

predaje koje su u njemu

 

vidjele lice zeca

 

još više u ruske:

 

pa znamo da lajka

 

nije bila kuja

 

a psi zavijaju na mjesec

 

jer nikada neće dospjeti

 

tamo gdje su

 

one kojima naša mačka

 

lijepo otpozdravlja:*

 

laku noć.