Tradicionalno, znanstvenici govore o duši u materijalističkom kontekstu, tretirajući ga kao pjesnički sinonim za um. Sve što se može saznati o "duši" može se naučiti proučavanjem funkcioniranja ljudskog mozga. Prema njihovom mišljenju, neuroznanost je jedina grana znanstvenog istraživanja koja je relevantna za razumijevanje duše. Duša je odbačena kao objekt ljudskog uvjerenja ili svedena na psihološki koncept koji oblikuje našu spoznaju i razumijevanje vidljivog prirodnog svijeta. Pojmovi "život" i "smrt" stoga nisu ništa više od uobičajenih pojmova "biološkog života" i "biološke smrti".
Naravno, u većini duhovnih i vjerskih tradicija, duša se smatra naglašeno definitivnijom od znanstvenog koncepta. Smatra se bestjelesnom biti osobe ili živog bića i za nju se kaže da je besmrtna i transcendentna materijalnom postojanju.
Sadašnja znanstvena paradigma ne prepoznaje tu duhovnu dimenziju života. Animacijski princip kod ljudi i drugih životinja su zakoni fizike. Doista, duša nikada nije viđena pod elektronskim mikroskopom, niti se vrtila u laboratoriju u epruveti ili ultra centrifugi. Prema tim knjigama, izgleda da ništa ne preživljava ljudsko tijelo nakon smrti.
Dok je neuroznanost postigla ogroman napredak osvjetljavajući funkcioniranje mozga, postojanje našeg subjektivnog iskustva ostaje tajnom. Problem duše leži upravo ovdje, u razumijevanju prirode jastva, "ja" koji osjeća i živi život. Ali to nije samo problem za biologiju i kognitivnu znanost, nego za cijelu zapadnu prirodnu filozofiju.
Ono što moramo shvatiti je da naš trenutni svjetonazor - svijet objektivnosti i naivnog realizma - počinje pokazivati fatalne pukotine. Naravno, to neće iznenaditi mnoge filozofe i druge čitatelje koji su, razmišljajući o djelima Platona, Sokrata i Kanta, te Buddhe i drugih velikih duhovnih učitelja, stalno razmišljali o odnosu svemira i čovjekovog uma.
Postoji li duša? Da li postoji nešto što ne podliježe zubu vremena?
THE GUARDIAN
Can science tell us anything about the soul? A lovely clear answer came from Iain McGilchrist, talking at the RSA this week. "No," he said, and the room filled with laughter, not entirely kindly. He had been responding to a questioner who wanted to know whether the increasing sophistication of brain imaging would not reveal the soul to be an illusion, an unnecessary imprecision.
"To expect that we will find something in the brain that corresponds with the soul is just crass," he said. The moderator, Jonathan Rowson, pressed him: "Is it the case that science can help us understand better what the soul is?"
"No," said McGilchrist.
