Osnovna područja djelovanja Crkve kao institucije:
Misionarstvo
Od svojih početaka, kršćanstvo se smatralo jedinom pravom svjetskom religijom koja apelira na sve ljude bez obzira na rasu, naciju ili kulturu. Rimokatolici vjeruju da je njihova crkva sačuvala ovaj misionarski potez vjernije od bilo koje neromanske crkve.
Obrazovanje
Između takozvanih "barbarskih invazija" i protestantske reformacije ,obrazovanje u Europi, osim u arapskim i židovskim centrima učenja, provodili su predstavnici crkve. Učenje u ranom srednjem vijeku očuvali su samostani. Rođenje moderne znanosti povijesno se podudaralo s reformacijom i stoljećima europske ekspanzije. Rimokatolički odgovor na novu znanost, kao i na nove filozofske sustave koji su je pratili, bio je uglavnom neprijateljski.
Dobrotvorne aktivnosti
Institucionalna dobrota prema siromašnima, bolesnima, siročadi i ljudima u nevolji karakteristični su za kršćansku crkvu od njezinih početaka. Dobrotvorne aktivnosti crkve uključivale su organiziranu pomoć podržanu doprinosima cijele zajednice.
Crkveno državni odnosi
Najvažnija izmjena u rimokatoličkoj teoriji i praksi crkveno-državnih odnosa bila je proglašenje II. Vatikanskog dvora u kojem je Rimokatolička crkva prepoznala modernu, sekularnu, pluralističku naciju kao valjan politički entitet. Zajednica crkve i države bila je zajednički uzor još od Konstantinovog doba, a sve pontifičke izjave 19. stoljeća odbacile su odvajanje crkve i države označivši ga pogibeljnim. Taj je položaj nepokolebljivo održavan unatoč činjenici da su protestantske zemlje u Europi prihvatile odvajanje crkve i države; u praksi se ta politika odrazila na dugu povijest vladavine države crkvom i uključenost crkve u borbe za političku moć.
Ekonomska pitanja
Tijekom stoljeća kada je Rimokatolička crkva činila cijeli kršćanstvo, mjesto svakog pojedinca u crkvi odražavalo je njegovo ili njezino mjesto u političkoj i ekonomskoj strukturi. U moderno doba, identifikacija crkvene hijerarhije sa zemaljskom aristokracijom dovela je do revolucionarnog pokreta u Francuskoj u 18. stoljeću i pokušaja uništenja Rimokatoličke crkve i ostatka starog poretka. Rimokatolička crkva se nepopustljivo protivila svim oblicima socijalizma (20.st.), a njeno protivljenje marksizmu i komunizmu bilo je neumoljivo . Tako je rimokatolička hijerarhija identificirana s novom kapitalističkom klasom industrijskog društva . U mnogim je europskim zemljama posljedično crkva izgubila članstvo u radničkoj klasi.
Obitelj
Rimokatoličko učenje određuje obitelj kao društveno i moralno središte zajednice; prema Katekizmu Katoličke Crkve obitelj je “izvorna stanica društvenog života”. Vodeće načelo crkvenog učenja - stabilnost obitelji - razvod nije dopušten, sam Isus ga je zabranio. Iako je crkva dugo definirala obitelj kao hijerarhijsku strukturu na čijem je čelu otac, ona sada u skladu s deklaracijama Vatikana II. I učenjima Ivana Pavla II. odbacuje tradicionalnu podređenost žena u obitelji u korist jednakosti, dostojanstva i odgovornosti u odnosima muškaraca i žena. Štoviše, obitelj je usmjerena na djecu; tradicionalno katoličko učenje čini primarni kraj braka rađanjem i odgajanjem djece. U obiteljskoj domeni crkvenog poslovanja nezaobilazna su pitanja, bolje rečeno problemi kontrole rađanja, pobačaja i homoseksualnosti.
