nadimci ili pridjevci, imena osoba ili obitelji koja se obično upotrebljavaju pored pravih imena, a u nekim slučajevima i umjesto njih, npr. Braco, Seka, (Ivan Marić) Brzi, (Marin Držić) Vidra, Lijanovići, Picoki i sl. Nadimci se osobito često nadijevaju po tjelesnim ili kakvim drugim nedostatcima, npr. Nosonja, Klempo, Krivovrata, Žujan, Budalina i sl. Nadimke, koji često postaju i službena imena, nerijetko dobivaju i drž. čelnici (kraljevi, carevi, vojskovođe, predsjednici i sl.), npr. Karlo Ćelavi, Ivan Grozni, Scipion Afrički, Josip Broz - Tito i sl. Nadimcima su slični i pseudonimi, s tim što su oni obično druga ili zamjenska imena poznatih osoba (npr. književnika, slikara, glazbenika i sl.). Pseudonimi se od nadimaka razlikuju, među ostalim, i po tome što ih, u pravilu, kao stalna zamjenska ili kao prigodna imena, biraju same te osobe, npr. Tugomir Cetinski ili Xeres de la Maraja (pseudonimi Milana Begovića). Neki od takvih pseudonima, iz različitih razloga, mogu i posve potisnuti prava imena, npr. pseudonimi Ksaver Šandor Gjalski (za Ljubomila Babića) ili Branimir Donat (za Tvrtka Zanu).
