društvo (lat. societas, engl. society, franc. société),
skup pojedinaca ili skupina ljudi oblikovana suradnjom i komunikacijom, ali i različitostima i sukobima oko raspolaganja materijalnim i simboličkim dobrima, a na osnovi čega se izgrađuju zajednička pravila djelovanja, poduprta minimumom zajedničkih interesa i uvjerenja.
Elementi društv. organizacije nisu prirodno dani ni nepromjenljivi, iako na osnovi instinktivnoga ponašanja postoje i u životinjskom svijetu. U nekih vrsta postoji čvrsta društv. hijerarhija koja uključuje povremene sukobe oko viših položaja u skupini (npr. u nekih pernatih životinja i majmuna). U najprimitivnijem obliku ljudskoga društva, koje je vremenski najduže trajalo (stotinjak tisuća godina, paleolitik), prevladavali su odnosi jednakosti i mirne suradnje, dok su sukobi oko položaja bili rijetki, kao i upotreba nasilja. Razvoj društva u smjeru hijerarhijskih struktura i međugrupnih sukoba pokazuje da društv. djelovanje nije odsudno uvjetovano biogenetskim naslijeđem, nego svjesnom interakcijom među pojedincima i skupinama i njezinim značenjima, tj. vrijednostima i normama koje usmjeruju tu interakciju.
prirodno stanje, u političkoj teoriji,
hipotetsko stanje u kojem se nalazio čovjek prije uspostave poretka (države). Naziv su upotrebljavali teoretičari društvenoga ugovora (Th. Hobbes, J. Locke, S. Pufendorf, H. Grotius J.-J. Rousseau, I. Kant) kako bi prikazali razlog organiziranja ljudi u političku zajednicu (državu). Prema Hobbesu, prirodno stanje je stanje rata svih protiv svih (bellum omnium in omnes), u kojem su život i imovina nesigurni. U njem svatko posjeduje prirodna prava koja mu dopuštaju da djeluje prema vlastitoj volji, često na štetu drugoga. Kako bi se takvo stanje rata i opće nesigurnosti prevladalo, pojedinci se odriču svojih prirodnih prava u korist države. Naziva se i pretpolitičko stanje.
osobnost ili individualnost,
skup osobnih obilježja i svojstava koji čine dio ličnosti, a po kojima se pojedinac razlikuje od drugih. Osobnost čine osebujni, jedinstveni načini doživljavanja i ponašanja koji daju obilježje ličnosti pojedinca, a koje prepoznaju i na koje reagiraju ljudi iz njegove okoline.
