Prièica
Danas se u stručnoj literaturi koja postoji u ovom području najčešće razlikuju tjelesno, spolno i psihičko zlostavljanje djece, zanemarivanje djece te izloženost nasilju među roditeljima.
Tjelesno zlostavljanje uključuje udaranje, nanošenje opeklina, bacanje na pod, vezivanje i zatvaranje, pokušaje utapanja ili davljenja, davanje otrovnih sredstava, itd.
Spolno zlostavljanje djece odnosi se na uključivanje ovisnog, razvojno nezrelog djeteta i adolescenta u seksualne aktivnosti, koje ono ne može razumjeti, na koje ne može dati zreli pristanak i koje ugrožavaju socijalne tabue obiteljskog života (Buljan Flander, 2003.). Podrazumijeva uključivanje djeteta u seksualne aktivnosti, promatranje seksualne aktivnosti, izlaganje djeteta pornografskom materijalu, neadekvatno dodirivanje djeteta, seksualno sugestivno komentiranje djeteta. Ovaj oblik zlostavljanja može uključivati svaku seksualnu aktivnost odrasle ili najmanje pet godina starije osobe s djetetom, a prisila može biti jasno vidljiva, fizička, ali i suptilnija, psihičke prirode.
Hart i Brassard (1991.) su na temelju istraživanja i mišljenja stručnjaka utvrdili i artikulirali pet, a kasnije, ukupno šest (prema Hart i sur., 1996.) kategorija psihičkog zlostavljanja i zanemarivanja:
• odbijanje i ponižavanje (spurning)
• teroriziranje i prijetnje
• izoliranje
• iskorištavanje i korumpiranje (exploiting and corrupting)
• ignoriranje (emocionalno odbijanje, nedostupnost)
• zanemarivanje obrazovanja te mentalnog i fizičkog zdravlja djeteta.
Zanemarivanje djeteta se određuje kao (kronično) propuštanje roditelja (ili druge odrasle osobe koja skrbi za dijete) da zadovolji djetetove potrebe. Razlikuje se nekoliko oblika zanemarivanja, ovisno o dobi, odnosno razvojnim potrebama djeteta. Tjelesno zanemarivanje, kao oblik koji se najčešće prepoznaje, podrazumijeva propuštanje roditelja da zaštiti dijete od opasnosti, te da zadovolji djetetove osnovne tjelesne potrebe, uključujući odgovarajući smještaj, hranu i odjeću.
Svjedočenje nasilju u obitelji ili izloženost nasilju između roditelja neki autori smatraju posebnim oblikom psihičkog ili emocionalnog zlostavljanja djece. Somer i Braunstein navode da svjedočenje nasilju sadrži barem dva tipa emocionalnog zlostavljanja: teroriziranje (izlaganje djeteta jakom strahu i anksioznosti) i korumpiranje djeteta (modeliranje agresivnog ponašanja).
|
|
Da li ste u djetinjstvu bili izloženi nekim od ovih manifestacija?
|
