Prièica
Stilovi roditeljstva međusobno se razlikuju s obzirom na roditeljsku TOPLINU (potporu, ohrabrenje i ljubav koju pružaju djetetu) i roditeljski NADZOR (usmjeravanje i postavljanje granica). Prema tome razlikujemo 4 glavna roditeljska stila: autoritativan (demokratski), autoritaran (strog), popustljiv (permisivan) i zanemarujući (ravnodušan).
Poželjan stil roditeljstva je svakako AUTORITATIVAN. Autoritativni roditelji postavljaju granice i provode nadzor, ali istodobno pružaju djeci veliku potporu i emotivnu toplinu. Glavni odgojni ciljevi ovih roditelja su razvoj djetetove znatiželje i kreativnosti, te motivacija i samostalnost djeteta. Autoritativan roditelj je savjetnik, ali ne kontrolor. On pruža djetetu informacije, objašnjava granice i pravila, potiče i odaje priznanje. Djeca autoritativnih roditelja spontana su, slobodno izražavaju svoje mišljenje i osjećaje, te razvijaju samostalnost i
samopouzdanje. Obično su i uspješnija u školi i društvenom okruženju.
AUTORITARAN stil određen je postavljanjem prevelikih zahtjeva roditelja pred djecu i provođenjem strogog nadzora, pri čemu roditelji ne pružaju djeci dovoljno potpore i emocionalne topline. Glavni odgojni ciljevi autoritarnih roditelja su poslušnost djeteta i učenje samokontrole. Ovi roditelji ne pružaju djetetu dovoljno informacija, ne objašnjavaju mu svoje zahtjeve, postavljene granice i pravila i uglavnom traže slijepu poslušnost, a neposluh kažnjavaju.
Koriste, dakle, neka od nedjelotvornih roditeljskih ponašanja. Posljedica toga je razvoj djeteta sklonog promjenama raspoloženja, povučenosti, bojažljivosti i bez spontanosti. Veća je vjerojatnost za pojavu neuspjeha u školi, te za slabiju društvenu prilagodbu djeteta.
POPUSTLJIV roditelj postavlja male zahtjeve pred dijete i provodi slab nadzor, ali daje veliku
potporu i emotivnu toplinu. On zapravo zadovoljava gotovo svaki djetetov zahtjev! Takav pristup je loš jer se kod djeteta stvara nesigurnost i nesnalaženje u granicama (pogotovo ako je roditelj nedosljedan u odgojnim postupcima), pa se razvija impulzivno, razmaženo i agresivno dječje ponašanje. Roditelj djetetu treba biti autoritet, a ne dijete roditelju!
ZANEMARUJUĆI roditelji postavljaju male zahtjeve, nema nadzora, ali ni roditeljske topline i potpore. Ovi roditelji nemaju vremena za bavljenje djecom, ili ih emocionalno odbacuju.
Dijete na takav roditeljski odnos reagira neprijateljski i s otporom, te nije u mogućnosti steći socijalne vještine i neuspješno je u školi. S obzirom na to da velik dio vremena djeca provode bez nadzora, te zanemarujući roditelji uglavnom ne znaju gdje im je dijete, što radi i s kime se druži, u takvom obiteljskom okruženju najčešće odrastaju djeca koja pokazuju različite oblike neprihvatljivog, neprilagođenog i delinkventnog ponašanja.
|
|
PO KOJEM STE MODELU RODITELJSTVA ODGAJANI?
|
