Anketa

Prièica


umjesto da pišem o njemu, puštam da Oliver Frljić govori sam o sebi i svojem radu.
dolje su neke njegove izjave koje držim bitnima za ono što radi, a što je ujedno i predmet kritike:
 

Frljić je poznat po provokativnim temama svojih projekata, a na pitanje šta ga stalno tjera da “gura prst u oko” kulturnoj i društvenoj javnosti, odgovara:
”Kulturna i društvena javnost dobiva “prst u oko” jer već dvadeset i pet godina ne uspijeva iz njega izvaditi balvan nacionalne gluposti kojem je u međuvremenu to oko postalo prirodno stanište”

“Ljepota kazališta leži u činjenici da njegov idiom može postati univerzalni jezik. Teatar postaje doista teatar u onom trenutku kad uspijeva proizvesti razumijevanje s onu stranu jezika koji glumci u njemu govore”.
“kod nas je u većini slučajeva obrnuto – jezik ubija razumijevanje, krajnje verbalizirano kazalište služi prikrivanju činjenice da se na formalnoj i sadržajnoj razini baš i nema puno što za reći”.

Nakon godinu dana rada na mjestu upravnika HNK u Rijeci i oštrih osuda iz dijela hrvatske javnosti na račun njegovih projekata, kaže da stvari idu točno onako kako je planirao.
“Kroz jedan nacionalni teatar se propituje što bi nacionalni identitet danas uopće trebao biti, te kako bi trebala izgledati kultura koja ga reprezentira. Uz to, ta institucija je prestala biti konzervator nacionalne kulture i postala instrument jednog puno šireg društvenog performansa”.

“Ne znam koje je kazalište u regiji, a i šire, uspjelo napraviti takvu društvenu mobilizaciju kao riječki HNK. Ono je postalo polje interesa – ovakvog ili onakvog – čak i onih koji ne znaju ni gđe se nalazi njegova zgrada, kamoli da su u nju ikad zakoračili”.


"to je dobro, jer pokazuje, što moje mnoge kazališne kolege nikako ne uspijevaju shvatiti, da teatar nije zgrada, nego ukupnost društvenih učinaka koje ovaj medij proizvodi. A u osnovi tog medija je sukob”.
“Svaki put kad je kazalište bilo dostojno tog imena, ono je proizvodilo sukob s društvenom zajednicom i vrijednostima na kojima je ona formirana. Tako je bilo od Eshila do danas, pa mi se čini logičnim da se postjugoslovenski teatar radi na dekonstrukciji nacionalizma na kojima su se formirale državice u kojima trenutno živimo”, poručio je Frljić.



  Izaberite ono što vam se čini najtočnijim:
glas rezultati