Prièica
Ljudi zaziru od promjena jer često podsvjesno vjeruju kako je ono što rade najdulji period vremena i najbolji način. Averzija prema promjeni čini nas robovima rutine koja nam pruža osjećaj sigurnosti. Promjena nije samo prihvaćenje nepoznatog, ona je zamjena poznatog i provjerenog za nešto novo, što i ne mora biti tako dobro.
Različiti ljudi nove ideje prihvaćaju različitim tempom. Znanstvenici koji se bave proučavanjem načina na koji se inovacije prihvaćaju u društvu, podijelili su društvo na pet osnovnih tipova: inovatore, rane prihvatioce, ranu većinu, kasnu većinu i one koji posljednji prihvaćaju inovacije.
Inovatori ne strahuju od usvajanja novih ideja i čine najmanji dio društva, tek 2,5 posto. Želja za isprobavanjem novoga graniči sa opsesijom, a poneki neuspjeh u isprobavanju prihvaća se sasvim prirodno.
Rani prihvatioci (13,5%) često o inovacijama savjetuju druge članove društva.
Članovi rane većine (34%) nove ideje prihvatiti će malo ranije nego što to učini prosječan član društva.
Kasnu većinu (34%) čine skeptici, oni usvajaju nove ideje tek nakon što ih usvoji prosječan član društva. Njihovo prihvaćenje novoga rezultat je ekonomske potrebe ili društvenog pritiska.
Grupu koja je posljednja u prihvaćanju novih ideja (16%) čine tradicionalisti. Ova grupa odluke temelji na iskustvima prijašnjih generacija, a inovacije koje prihvate već su zastarjele i pregažene novim idejama.
|
|
Po pitanju prihvaćanja promjena spadam u:
|
