Prièica
Frend je prije neki dan napisao na fejsu:
"ideološke razmirice i svjetonazorski sukobi ovdje se rješavaju nadasve kulturno. mi se ne tučemo, ne vrijeđamo, ne teče krv. mi se natpjevavamo pjesmuljcima. taj level tolerancije i respekta prema protivniku, toga nema ni u skandinaviji."
zaista, ova zatucana Dembelija svjedočila je pravom ratu stihovima
ako se to što smo čitali (i slušali) iz pera perjanica
bivših i vječnih poglavica, muzičara, političara, novinara, svakojakih zgubidana
stihovljem smije nazivati.
uglavnom, bilo je groteskno
a kako bi drugačije moglo i biti!?
ono što bode oči jest
kako je sva ta gungula beznačajna
krajnje nebitna
površna
prvoloptaška
lažna
licemjerna
usko dnevnopolitička
i uvijek, baš uvijek nesvjesna i nesavjesna
ne bi to bilo ništa specijalno
da ti rafali ne stižu iz onog dijela društva
kojem od milja tepamo da je progresivan
istinoljubiv
revolucionaran
napredan
osvješten
to ogromno vime regresivne zločeste maćehe i dalje nesmiljeno doji srednjovječnu larpurlar revolucionariju
bez nje sva ta napredna ostarjela omladina nema razlog djelovanja ni postojanja.
uvijek i svemu "ne", uvijek i svemu "anti". i tu je početak i kraj.
za onaj ključni "za" trebalo bi ipak nešto znati, naučiti, sumnjati, naravno
griješiti
dublje propitkivati
riskirati.
jer to su premise svakog konstrukta.
populizam, s koje god strane sijevao, i kojim se god imenima lažno predstavljao
nikad nije konstruktivan
i svijet nikad nije unaprijedio ni mrvu.
tek, mišljenja sam,
da pjesmice moralnu rupendaru samo jošte više otkrivaju
jer pjesnička je odgovornost pregolema
|
|
Da li za rješavanje međusobnih problema treba ustoličiti kulturu pisanja pjesmica (bez obzira na profesiju i talent)?
|
