Prièica
Rousseau Budući da ljudi nisu bogovi, čisto samo-upravljanje, u kojem bi svako bio svoj vlastiti zakonodavac, ne može biti nešto ljudsko. To se pokazuje u vrijeme što ga Rousseau naziva interval suspenzije (l’intervalle de suspension), međuvrijeme u kojem narod dolazi neposredno do riječi, vrijeme narodne skupštine. “Ti intervali suspenzije, kad vladar priznaje ili treba da prizna zbilja nadređenog (un supérieur actuel), uvijek su za njega nešto strašno (redoutables); a te skupštine naroda, koje su štit političkog tijela i kočnica uprave (vlade), oduvijek su bile užas voditelja (l’horreur des chefs): otuda oni nikad ne štede ni truda, ni prigovora, ni teškoća, ni obećanja, da od njih odvrate građane. Kada su ovi posljednji lakomi, kukavice, malodušni i više vole mir (repos) nego slobodu, podvostručenim se naporima vlade ne odupiru dugo.” Odriču se slobode za ljubav života i mira.
Intervali u kojima je svaka nadređena vlast suspendirana, u kojima je samo-upravljanje naroda neposredno, a u pravoj, neposrednoj demokraciji to bi trebalo da bude trajno stanje, jesu intervali užasa i straha.
Kad je i suveren i vladar narod sam, ovi intervali užasa jesu dakle intervali naroda samog. Vrijeme skupštine naroda, neposrednog zborovanja naroda, kad je sva vlast suspendirana, jeste vrijeme pogibelji po sam suverenitet naroda. To je vrijeme mogućeg prijelaza u anarhiju. To je, konačno, vrijeme mogućeg uništenja naroda kao naroda, mogućeg uništenja i društvenog ugovora kao temelja samog društva. To je vrijeme odlučivanja za sve ili ništa.
|
|
Da morate izlučiti jedno, što biste izabrali?
|
