Prièica
korišteni su dijelovi kolumne Slavenke Drakulić iz Jutarnjeg lista (15.8.2015.)
Autobusna stanica u Rogoznici prošlog tjedna. Vrućina. Gužva. Među putnicima je i 12-godišnja djevojčica koju je na autobus dopratila teta a u Zagrebu je čekala mama. Autobus je pun. Vozač ne kontrolira karte kod ulaska u autobus. Toga časa taj se podatak ne čini važnim, ali postat će važan kad krene u kontrolu. Pokazat će se da djevojčica ima kartu za Zagreb, ali ne za Croatia Bus. Vozač upozorava djevojčicu da mora kupiti novu kartu. Ona međutim ima samo 50 a ne 158 kuna koliko ta karta košta. Nudi da u prvom mjestu ode do bankomata i digne novac. Majka preko mobitela kaže vozaču da će platiti kartu kad stignu u Zagreb i moli ga da je ostavi u autobusu. Vozač je nemilosrdan. Pravila valjda nalažu da u ovakvoj situaciji putnika izbaci iz autobusa, bez obzira na starost. Djevojčica je očajna, moli ga da je barem iskrca u prvom mjestu. Međutim, autobus staje i ostavlja je na cesti.
-----
Kasnije, jedan putnik iz autobusa u komentaru na novinski tekst ovako sažima opisanu situaciju: “Vozač je bio mrcina od čovjeka... Ja sam htio reći da ostavi malu, ali znam da bi onda i mene izbacio iz busa.”
-----
Odnos agresije, moći i straha pokazao se kao dominirajući princip ponašanja u toj grupi putnika. Naime, suosjećajnost pojedinca ne pretvara se nužno u suosjećajnost grupe, upravo obrnuto. Pišući o “zlu nedjelovanja” psiholog Philip Zimbardo (Stanford Prison Experiment) - navodi klasični eksperiment Latana i Darleyja, koji zaključuju da prisustvo drugih raspršuje osjećaj odgovornosti svakog pojedinca.
|
|
Da ste u autobusu bili jedan od putnika vi biste:
|
