zanimljivo, jedno od najviše pozicioniranih pitanja kad u google krenete ukucavati notoriju tipa - "kada ste zadnji put...." je upravo pitanje crtanja.
crtanje je, za većinu nas, vezano za djetinjastvo, pa kasnije uz likovni odgoj. manjinu život usmjeri u neko područje likovnosti ili arhitekture.
crtanje se za prosječnu odraslu jedinku svodi na nervozno nekontrolirano šaruckanje po bilo čemu za vrijeme sastanka ili cuge s osobama koje nam jako idu na nerve.....a mi se pokušavamo kontrolirati da ne eksplodiramo.
tek, crtanje je gotovo od prvog dana života, jedan od osnovnih načina ljudskog izražavanja odnosno komunikacije.
ako ga godinama ne prakticiramo, koji mu je supstitut? instant fotografija?
ili supstituta nema, jednostavno zatvaramo određene kanale?
mi smo analogna bića, digitalnost je civilizacijska tekovina, digitalnost je znanje, ono što smo stekli. digitalnost nas ubrzava, ali time i pasivizira.
što se s nama događa kad zaštopamo određeni emocionalni, intuitivni provodnik?
podrazumijeva se da ovom prilikom mislim na crtanje OLOVKOM, olovkom na papiru ili nečem srodnom.
kompjutersko crtanje ovdje nije tema.
dakle, slobodno bi mogli zapitati i kad ste zadnji puta držali olovku u ruci, kad ste zadnji puta nešto zapisali olovkom, kad ste zadnji puta pisali po papiru....
potpuno je nebitno pritom jeste li crtački talentirani, pokušavm osvijetliti samo taj inicijalni poriv, poput falš pjevanja ispod tuša, koje mnogima sigurno nije strano, dok sam za crtuckanje, škrabanje manje siguran.
možda griješim?
ako ne više od toga, zaigrajmo katkad Pictionery, crtajmo s djecom, a ni dizajniranje uskršnjih jaja u tom smislu nije za odbaciti
