Maja Klarić
Maja Klarić rođena je 1985. godine u Šibeniku. Zastupljena je u antologijama Erato 2004.
(Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona),
Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Prevodi umjetničku i znanstvenu literaturu
za časopise Riječi, Poezija i Libra Libera, novine Zarez, Treći program Hrvatskog Radija
te razne izdavačke kuće. Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello
di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words
(Barcelona, Španjolska, 2008.), književnom natječaju Ulaznica 2010. i 2012. (Zrenjanin,
Srbija). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku
Itaparica, Brazil. Organizira međunarodni Festival aktivističke poezije Art Attack u Zagrebu
i manifestaciju Šumski pjesnici pored Grožnjana. Objavila je dvije zbirke putopisne poezije
Život u ruksaku (AGM, 2012.) i Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.).
Ab initio
Izići iz sebe
Staviti se u tuđi položaj
I iščitati napisano
Shvatiti
Da to uopće nisi mislila
Da si htjela reći nešto sasvim drugo
Ali nisi uspjela
Prestati se tješiti
Lagati si
Krpati riječi i rečenice
Spajati dvije loše pjesme u jednu još goru
I pokušavati spasiti što se spasiti da
Već jednostavno
Stisnuti zube
Skupiti hrabrosti
Sve skupa poslati kvragu
I krenuti ispočetka
Rast
Ja zapravo nemam nikakve veze s tim
Riječ je neprimjetno dozrijevala na grani
I kad je došao pravi trenutak
Za mene i za nju
Otkinula se i upala u stih
Kao u med
Večer poezije
Ustala sam rano
Sve obavila na vrijeme
Prešla drugi najveći zaljev na svijetu
U sporom trajektu prepunom ljudi
Promijenila nekoliko gradskih autobusa
Prehodala cijelu Oceansku aveniju
U potrazi za kućnim brojem 3564
Samo kako bih se uvjerila
Da večeri poezije
Čak i u Salvadoru
Posjećuje jednak broj ljudi kao i doma
Dotični je pjesnik beskonačno dugo
Namještao jačinu mikrofona
Ponavljajući besmislene fraze
Što je trajalo duže nego samo čitanje
Szymborska je bila potpuno u pravu
A danas čak i ne kiši.
Angažirana književnost
S jedne strane avenije Sete de Settembro
U tijesnom antikvarijatu Praia dos Livros
Kasni večer poezije.
Za stolom u kutu
Mladi salvadorski pjesnik
Ponosno priča o životu,
O gradu, ljudima, ulici,
Tim važnim temama koje obuhvaćaju sve,
A ne znače ništa.
Pola sata potom
Publika se smije na svaki drugi stih
Plješće i zviždi na uzbudljive dijelove
I ništa mi više nije jasno.
Slijedi rasprava o književnosti
O tome koliko je važno raspravljati o književnosti
O poeziji, utjecaju europskih autora na brazilske
Zaključci impresivni i bitni za buduće naraštaje
Koji će raspravljati o tome
Koliko je bitno raspravljati o književnosti.
Gutljaj Svete Helene košta osam reala
I lakše klizi ako se pritom ne gleda na Aveniju
Gdje se za osam reala može kupiti puno više
Vina.
Po podu se povlače goli, bez kartona
Čistači salvadorskih javnih površina
Uglavnom sredovječni muškarci ili starije žene
Mršave poput drški metle.
Ulica zaudara po mokraći,
Otpacima koji su se užegli na tropskom suncu.
Želim biti baš tamo
Premda sam i ja na repertoaru u Praia dos Livros.
Osjećam se lažno
Ovdje gore
Zaklonjena od sebe same onim što se očekuje da jesam.
Sve je licemjerno
Ja i moja želja da nešto promijenim
A to nikada ne radim
I saznanje da ne mogu ništa promijeniti
I da se ništa nikada ne mijenja
Činjenica da će se i ova pjesma
Čuti na kakvoj večeri poezije
S jednako malo slušatelja
Kad ću čitati stihove o tome kako je Brazil divan
Prešućujući sve ono u čemu nalikujemo jedni drugima
I pjesnici i beskućnici
Izgubiti
Izgubiti poeziju
Poput ukosnice
Poput para naušnica
Primijetiti da se isprala
Poput boje za kosu
Ponadati se da se sakrila
U kutove gdje se hvata prašina
I otkriti
Da je čak ni tamo nema
Osjetiti taj posvemašnji gubitak
Osjetiti kako se život iz korijena promijenio
Naći se pred odlukom
Postati netko drugi
Ili se ponovno
Pretvoriti
U sebe
Rastapanje
Poslijepodne se oslobodilo
Svih ograničenja
Rastopilo se preko rubova
Svog početka i kraja
Prostor se proširio
A da nije promijenio dimenzije
I sjene predmeta su se razlile po podu
Omamljene i nepostojane
Sjene su osvajale sobu
Posve neovisne o predmetima
Pokretne i prijeteće
Dan koji se odvija vani
Savršeno je oblačan
Idealan
Unatoč tome i zato što se
Ne događa ništa
Mogu ustati ali ne moram
Mogu osjećati nešto ali to ne izabirem
Vrijeme je prožeto
Slutnjom koja sve ispunjava
I koja ne iziskuje ništa
Nikakav napor
Nikakvo nastojanje da ga se nečim ispuni
Da postoji još nešto osim
Natuknica
Izleti
Poput piknika na kružnom toku
Improviziraš kratke izlete van svakodnevice
Samo kako bi osjetila
Da se stvarnost
Još uvijek može izmijeniti
A tvoj život
Može krenuti drugačijim smjerom
Jednog dana
Obujam praznine
Praznina ima i okus i miris i zvuk
Ako postoji, nemoguće ju je ne vidjeti
Zapravo je toliko upadljiva i teška
Da je naprosto apsurdno
Uopće pomisliti da nema svoje dimenzije
I da je se ne može izmjeriti
Nekom mjernom jedinicom
Koju tek treba kategorizirati
Upisati u sustav ostalih mjernih jedinica
Kojima sve uredno raspoređujemo
Da nam bude jednostavnije
Da si lakše odredimo poziciju
